Na blagdan Gospodinova Preobraženja, 6. kolovoza, navršilo se osam godina od smrti svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije don Andrije Iličića, čiji ovozemni ostaci počivaju na groblju u Ružićima i čekaju uskrsnuće mrtvih.
Don Andrija je rođen u obitelji od petero djece, 8. listopada 1930. u župi Ružići, gdje je pohađao osnovnu školu. Tri godine niže gimnazije polazio je u Travniku, 1942.-1945. te više razrede, 1945.-1950., u Zagrebu, gdje je maturirao. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, 1950.-1958., s prekidom vojske koju je služio u Tuzli, 1953.-55. Diplomirao je iz Svetoga Pisma, 1958.
Za svećenika ga je zaredio 29. lipnja 1956. zagrebački nadbiskup koadjutor Franjo Šeper. Mladu je misu slavio kod župnika u Rašeljkama, svoga strica don Mirka Iličića.
Župnikovao je u Grabovici: 1958.-1968. Nošen ljubavlju prema Bogu i Crkvi neumorno je radio na buđenju duhovnih zvanja te je iz župe poslao brojne dječake u sjemenište i djevojke u razne samostane. Budući da nije mogao ući u župu Grude, kamo je bio dekretiran, biskup mu je Petar Čule povjerio osnivanje nove župe u Domanovićima, gdje je djelovao od 1969. do 1981. Podigao je župnu crkvu, župni stan i kuću za časne sestre.
Još je od bogoslovskih dana njegovao misijsko zvanje, ali je tek kao dijecezanski direktor za Papinska misijska djela, s blagoslovom biskupa Pavla Žanića otputovao u Tanzaniju, biskupiju Iringa, župu Mdabulo, gdje je djelovao kao misionar 8 godina, 1982.-1990.
Po povratku iz misija, zadobivši ožiljke malarije, bio je direktor Biskupijskoga caritasa u Mostaru, 1991.-1993. U dogovoru s mjesnim biskupom mons. Ratkom Perićem, stavljen je na raspolaganje zadarskoj nadbiskupiji, kao duhovnik časnih sestara benediktinki u Pagu, 1993.-2000. Od jeseni 2000. primljen je, kao umirovljenik, u Svećenički dom, gdje je strpljivo i predan u volju Božju podnosio svoje tjelesne patnje. Od 11. srpnja 2003. boravio je u tek otvorenom Svećeničkom domu u Mostaru. Umro je na današnji dan, 6. kolovoza 2003. u 73. godini života i 47. godini svećeništva. Rodbina, prijatelji i znanci pamte ga kao svećenika i čovjeka, ozbiljna, pobožna i marljiva. Krist čije je Kraljevstvo radosno naviještao, neka ga nagradi za svako i najmanje dobro djelo. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! (missio.ba)