Prvog radnog dana, 10. rujna, u okviru Međunarodnom susretu mir, koji se od 9. do 11. rujna održava u Sarajevu, održano je čak 19 panela – neke vrste okruglih stolova na koji su na razne teme govorili brojni vjerski poglavari, znanstvenici, politički i diplomatski i drugi predstavnici. Na panelu pod naslovom: „Mir je gradilište otvoreno svima: Mozambik i druge priče“ izlagao je i nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Narodno kazalište u Sarajevu ispunili su brojne osobe koje su željele čuti što na spomenutu temu kažu: libanonski grkokatolički nadbiskup Cyrille Salim Bustros, grkokatolički melkitski nadbiskup iz Izraela EliasChacour, katolički generalni vikar iz El Salvadora JesusDelgado, predsjednik zaklade za mir „Guerrend-Hermès“ iz Francuske Simon XavierGuerrandHermès, predsjednik „Središnjeg muhamedanskog odbora“ Din Syiamsuddin, budistički monah iz Mianmara U Uttara te moderator panela mons, MatteoZuppi, pomoćni biskup iz Rima. Izlaganje kardinala Puljića pod naslovom: „Graditelji mira“ donosimo u cijelosti:
Bog je darovatelj mira čovjeku u mirnoj savjesti. Samo oni koji su nositelji mira u svom srcu su sposobni biti graditelji mira. Čovjek koji je otvoren Božjem daru, i sam može biti graditelj i darovatelj. Isus je nazvao blaženima one koji su mirotvorci. Isusov govor na gori to izričito kaže: blaženi mirotvorci (Mt 5,9). To će Isus na drugi način reći: „Ostavljam vam mir…“ (Iv. 14,27).
Božji dar je mir u ljudskim srcima, među ljudima i među narodima. Ljudska sebičnost, mržnja i razni interesi su u stanju urušiti mir i stvoriti uvjete za rat.
Blaženi Ivan Pavao II., dolazeći u Sarajevo 12. travnja 1997., na zračnoj luci je rekao: „Želim zagrliti sve stanovnike ove napaćene zemlje, navlastito one koji su prerano izgubili koju dragu osobu, one koji na svome tijelu nose biljege rata i one koji su tijekom rata bili prisiljeni napustiti svoje domove……“ On je došao kao hodočasnik mira s porukom mira i molitvom za mir.
U toj poruci posebno je naglasio duhovnu potrebu obnove ljudske nutrine, u kojoj je razorni bijes rata. Zaista, za izgradnju mira je prevažno osloboditi srce od svake mržnje. Za proces nutarnje slobode je put nutarnjeg oslobođenja kroz praštanje. Praštanje ne skida odgovornost s onih koji snose odgovornost, nego oslobađa srce od otrova mržnje. Tek iz nutarnje slobode možemo biti graditelji mira.
Razumljivo je da se, za izgradnju mira, u temelje ugrađuje istina i pravda. Za istinu je potrebna hrabrost koji se izdiže iznad političkih interesa i svaku stvar naziva pravim imenom. Pravda ide za tim da svaka osoba snosi odgovornost za svoje čine. Pravda, koju sudski procesi vode, nije uspjeh gradnje mira, ako nema katarze, priznanje i kajanje za zle čine. Tu su posebno važni osobni nutarnji stavovi koji se u kršćanstvu zovu obraćenje, a ono izvire iz kajanja.
Blaženi Ivan pavao II. na zračnoj luci 12. travnja 1997. je uzviknuo: „ Neka više nikada ne bude rata, neka više ne bude mržnje i nesnošljivosti!! To je poruka ovog stoljeća i ovog tisućljeća koji su se već približili svome svršetku.“ Posebno naglašava da mu je poruka njegovog hodočašća mira u Sarajevo: „Logiku neljudskog nasilja valja zamijeniti konstruktivnom logikom mira“….. „Mir će pobijediti ako svi budu znali raditi u istini i pravdi, idući istodobno ususret zakonitim očekivanjima stanovnika ovih krajeva koji u svojoj složenoj raznolikosti mogu postati znakom za čitavu Europu.“
Svjesni smo kako je rat srušio tolika zdanja, odnio tolike živote, porušio tolike mostove. Zdanja se dosta brzo obnavljaju bar tamo gdje ima dobre volje; mrtve ne možemo vratiti u život, ali možemo poštivati grobove žrtava rata. To bi jako važno bilo ugraditi u javno mnijenje da je svaka žrtva vrijedna poštovanja i da se sa žrtvama ne smijemo manipulirati u političke svrhe. To je temeljno za vraćanje povjerenja. Najteže je liječiti ljudske rane u srcima i međuljudskim odnosima. Kako vratiti povjerenje? Kako uspostaviti pomirenje?
Bez uspostave pravednog mira nema praštanja, pomirenja i povjerenja. Potrebno je uspostaviti vladavinu pravednih zakona pred kojima smo svi jednaki. Nosimo poznato iskustvo jednakosti iz bivšeg sustava, gdje je po zakonu bilo jasno da smo svi jednaki, a u praksi je vidljivo koji su jednakiji.
Također smo svjedoci da se moćnici ovog svijeta kunu u ljudska prava, a uočljivo je da su uvijek u pravi jači. To je velika smetnja za izgradnju pravednog i stabilnog mira u kojem će svaki čovjek osjećati sigurnim i spremnim graditi bolju budućnost.
U izgradnji mira je važno da bude uključen svaki čovjek i žena, obiteljska zajednica, škola (odgoj i obrazovanje), sredstva društvenog priopćavanja, društveno-političke strukture, vladavina zakona itd.
Ovdje podsjećam na neke poruke Benedikta XVI upućene za Dan mira koji Crkva slavi 1. siječnja svake godine. To je posebno molitveni dan, ali i izgrađuje stavove na načelima vjere i morala:
– Poruka Benedikta XVI za 1. 1. 2006. nosi naslov: U istini je mir, a posebno poziva katolike da svjedoče i navještaju Evanđelje mira;
– za 1. 1. 2007. – Osoba, srce mira – obrazlaže osobu i mir – dar i zadatak; pravo na život i vjersku slobodu, jednakost naravi svih osoba, ekologija mira, ljudska prava i međunarodne organizacije, međunarodno humanitarno pravo i nacionalno zakonodavstvo i Crkva kao čuvarica transcendentnosti osobe;
– za 1. 1. 2008. – Obitelj čovječanstva i zajednica mira
– za 1. 1. 2009. – Suzbijati siromaštvo, graditi mir, posebno je tu pogled na složenu globalizaciju; siromaštvo i moralne aplikacije; borba protiv siromaštva i globalna solidarnost.
– za 1.1. 1010. – Ako želiš njegovati mir, čuvaj stvoreno ( ne smao čovjeka nego sve što je čovjeku povjereno da upravlja a ne da uništava)
– za 1.1. 2011. – Vjerska sloboda – put koji vodi do mira:
sveto pravo na život i na duhovni život;
vjerska sloboda i uzajamno poštivanje;
obitelj škola slobode i mira;
zajednička baština;
javna dimenzija religija;
vjerska sloboda, snaga slobode i kulture; opasnosti i njezine instrumentalizacije;
pitanje pravednosti i civilizacije; fundamentalizam i neprijateljstvo protiv vjernika narušavaju pozitivni laicitet država;
dijalog između građanskih i vjerskih institucija;
dijalog kao zajedničko traženje:
moralna istina u politici i diplomaciji;
nadilaziti mržnju i predrasude;
sloboda vjerovanja u svijetu;
za 1.1. 2012. Papina poruka za mir nosi naslov: Odgajati mlade za pravdu i mir.
Ovo samo poruke iskrice za izgradnju mira. Potrebna je dobra volja svakog čovjeka i svekolikog svijeta da svi doprinesemo gradnju mira, ne oružjem nego na načelima koja će učiniti da čovjek bude čovjek uživajući darove Božje. (missio.ba/kta)
