Misionarka u afričkoj zemlji Ugandi s. Vedrana Ljubić, rodom iz župe Uzdol kod Prozora, članica družbe Kćeri Božje ljubavi, rado pomaže u podjeli hrana koja je u tu zemlju stigla i u povodu 50. obljetnice obilježavanja nezavisnosti ove zemlje koja se slavi 9. listopada. Pomoć je poslala Udruga Majke Terezije iz Švicarske.
S. Vedrana, koja je gotovo uvijek vedra duha i puna energije, napisala je putem interneta, koji funkcionira samo povremeno, sljedeće: „Poslana je pomoć u hrani za škole. Tako sam prošli tjedan hodala po školama za koje znam da su siromašne, a ova Udruga pomaže siromašnu djecu. Nazvala sam jednog Ravnatelja koji je tek započeo gradnju škole i zapitala ga, što daje djeci jesti? Naime ovdje su djeca cijeli dan u školi. Odgovorio je da jedu poridge – kašu od kukuruznog brašna. Odmah sam mu obećala doći s brašnom i došla sam. Kad sam stigla do škole, nisam mogla vjerovati u kakvim uvjetima djeca uče: pod drvetom, a u razredu nema ništa drugo osim tri klupe i ploča. Okrenula sam se ne bih li vidjela, gdje kuhaju. Nigdje ni traga od kuhinje. Kad je Ravnatelj čuo da ću doći, pozvao je roditelje da naprave kolibu za kuhinju jer u tom kraju i kuće su kolibe. U sebi sam požalila što nisam, kad sam već došla s brašnom, ponijela i ranglu, mješaču i nekoliko bidona da imaju u čemu donijeti vodu“, napisala je sestra Vedrana.
S. Vedrana se nadalje pita za razlog slavlja 50. obljetnice nezavisnosti te zemlje i piše: „Prekrasna je ovo zemlja s onim što je dragi Bog dao. Kad bi bilo samo malo više dobre volje onih koji imaju vlast i moć, ovo bi bio raj na zemlji. Stanovnika je oko 33 milijuna od kojih su, prema statistici katolici 43.5 %, protestanti 33 %, muslimani oko 10 % a ostali pripadaju raznim sektama i tradicionalnim vjerovanjima. Prirast je velik, na svaku ženu dođe u prosjeku sedmero djece. Škole su pune djece, a škole niču ‘preko noći’ jer postojeće ne mogu primiti svu djecu koja žele ići u školu. Katolička Crkva je jako dobro organizirana. Mislim da još uvijek imaju dvojica ili trojica ‘bijelih’ biskupa dok su svi ostali biskupi Uganđani. Ima jako puno redovničkih zajednica – muških i ženskih. Zvanja, Bogu hvala, ima puno pa sjemeništa ne mogu primiti sve one mladiće koji se jave. Posebno je zanimljivo znati da postoji teologija ‘kasnih zvanja’. S ponosom mi je jedan profesor iste teologije pričao da je Uganda dobila dvojicu biskupa upravo iz reda tzv. ‘kasnih zvanja’“, napisala je s. Vedrana.
Sestra Vedrana je istaknula da ovih dana ugandski biskupi pozivaju na molitvu i pomirenje među kršćanima, među političarima i na poseban način među svim ljudima te sve pozivaju da dadnu oproštenje i da zatraže oprost. „Iako je Uganda independent (neovisna), još uvijek je, na žalost, jako dependent (ovisna). Još uvijek Svjetska banka izdvaja puno sredstava za državu. Pomoć izvana je neophodna za egzistiranje mnogih institucija kao što su zdravstvo i školstvo, ali i pojedinih crkvenih institucija poput sjemeništa“, napisala je s. Vedrana. (missio.ba/kta)