E, nema vam u Tanzaniji jaja za Uskrs! Niti se pravi kakva posebna uskrsna hrana. Ali sam zato poslije uskrsne danje mise dobio živu kokoš na dar! U crkvi su obredi od Svetog Trodnevlja kao i kod nas. Baš je prošle godine izašao novi, obnovljeni, prijevod misnih kanona a sada se čeka obnovljeno izdanje i svih ostalih crkvenih obrednika i knjiga.
Svoj sam prvi afrički Uskrs proslavio u misiji Dakawa, nedaleko od Morogora gdje sam na polovici svog učenja jezika. Splitski svećenici, misionari, don Dražen i don Nikola, češće me pozovu k sebi preko vikenda, pa sam tako bio s njima i za ovaj Uskrs 2013.
Na sam dan Uskrsa slavio sam misu u jednoj od njihovih osam filijala, koja služi i kao crkvica u koju dolaze zatvorenici iz obližnjeg zatvora te njihovi čuvari i obitelji čuvara koji su katolici. Taj zatvor je otvorenijeg tipa a u njemu su smješteni uglavnom maloljetnici i mlađi zatvorenici, nešto kao naši odgojno-popravni domovi, s tim da ovdje nose specifične zatvorske uniforme.
Četrdesetak zatvorenika i pedesetak ostalih vjernika sudjelovalo je na uskršnjoj svetoj misi. Pod misom sam krstio malog Emanuela – prvo moje krštenje u Africi! – a biskupovu poslanicu pročitao je katehist zadužen za ovu crkvu. On obično i propovijeda kad ja slavim misu. Svaka filijala ima svoga katehistu koji obavlja sve redovite poslove koje kod nas obično čine svećenici (osim dijeljenja sakramenata!). U to spadaju vjeronaučne pouke (u školi i u crkvi), bliže priprave za sakramente, održavanje Službe riječi kad svećenik ne može doći slaviti misu, propovijedanje, različiti susreti bazičnih zajednica, organizacija i rasporedi, obavijesti te mnoge druge dužnosti. Bez katehista u Tanzaniji ne bi bilo moguće normalno funkcioniranje župne ili misijske zajednice. Župnici, misionari, brinu se za njihovu mjesečnu plaću, tako da to nisu mali izdatci kad se radi o većem broju filijala i katehista.
Na kraju uskrsnog misnog slavlja slijede različiti govornici, čestitanja, zahvale, a među njima – kako mi nije ovo prvi put da s njima slavim euharistiju – u pjesmi i plesu noseći živu kokoš (bila je svezana) dvije žene su došle pred oltar da i meni zahvale tim svojim darom. Kasnije sam razmišljao o tome kad sam posljednji put držao živu kokoš u rukama i nisam se mogao sjetiti. Što ću, uzeo sam kokoš, lijepo zahvalio, i dao je ministrantu sa strane te završio svetu misu jer je na dnu crkve strpljivo čekao don Nikola da idemo dalje, bilo je još misa toga uskršnjeg dana. (missio.ba/donbernard)