Da se diljem azijskog kontinenta otvore vrata glasnicima Evanđelja, i da partikularne Crkve na afričkom kontinentu, vjerne navješćivanju Evanđelja, promiču izgradnju mira i pravednosti.
Ovaj put izlazi dvobroj Radosne vijesti. Stoga nakane apostolata molitve, duhovne potrebe ta dva najveća kontinenta, spajamo u jedan molitveni vapaj. Gospodin Isus molio se po cijele noći da bi njegova riječ stigla ljudske duše i podarila im život. U vrijeme velikih kušnji i izazova vjere sve do mučeništva, unatoč dubokim krizama vjere i vjerskih pogleda na smisao i cilj života koje pogađaju upravo staru kolijevku kršćanstva, Europu i prve crkve koje su primile vjeru iz Europe, gdje vjera danas stagnira ili postepeno opada, Crkva u svijetu raste, a to se može reći posebno za Afriku i Aziju.
Prema nekim pouzdanim izvješćima izraznih crkvenih i svjetskih izvora, Crkva na području Afrike i Azije porasla je u posljednjih desetak godina bilo po broju krštenih, bilo po broju svećenika i osoba redovničkog staleža. Istina je da Crkva nailazi na sve jači i veći broj poteškoća na tlu azijskog kontinenta. No, tamo gdje postoji sloboda djelovanja, Crkva nalazi plodno tlo za sjeme evanđeoske riječi i rasta. Može se reći da je na istoku uvijek prisutna jedna vrsta fluktuacije između sloboda i progonstva. Na dalekom istoku je Crkva uvijek na kušnji, ukliještena između velikih religija toga dijela svijeta. No, ipak donosi i obilate plodove evangelizacije! Stoga nas Crkva s velikim očekivanjem poziva na molitvu da Gospodin svojom milošću i prisutnošću otvori vrata glasnicima Evanđelja! Neka nam ta molitvena nakana, u zajedništvu s cijelom Crkvom, bude posebno prisutna i snažna ovih dana!
Nakana Apostolata molitve za mjesec kolovoz, baca pogled na Afriku i apostolsko djelovanje Crkve na afričkom kontinentu. Crkva je u Africi doista porasla. Može se reći da je Afrika u naše vrijeme najplodnije tlo za evanđelje na čitavom svijetu. Veliki i zahtjevni pokušaji evangelizacije Afrike kroz nekoliko prošlih stoljeća doživjeli su svoj najveći uspjeh tijekom prošloga stoljeća, naročito nakon Drugog vatikanskog sabora. Mnogi promatrači razvoja Crkve u Africi, ili misiolozi, smatraju da se u Africi dogodilo pravo moralno čudo! Može se reći da je prošlo stoljeće promijenilo Afriku u mnogim vidovima, i da je koračala divovskim koracima i evangelizacije i civilizacije. Dapače, očito je da je Afrika prelazila u deset godina vremena ono što je u svoje vrijeme Europi trebalo i do stotinu godina. Afrička Crkva je dobila svoje afričko duhovno vodstvo, priznanje svoje autohtone kulture zajedništva, obitelji, odgoja. Unatoč svojim porocima i slabostima, Afrika je danas dobrano ispred sve više poganske Europe u poštivanju obitelji, zajedničkog života uopće. Afrika nije nikada imala svoga jedinstvenog vjerovanja ili vjerskih istina i postavki. Nije imala napisano ‘credo’, ali je bila otvorena duhu Božje riječi i Evanđelja. Afrikanci vrlo brzo, i to gotovo spontano, osjete nutarnje prosvjetljenje pomoću Evanđelja i traže svoje mjesto u Kristovoj Crkvi. Priključuju se katekumenatu i traže krštenje.
Kad sam prije 40 godina, kao misionar, stupio na tlo Zambije u Centralnoj Africi, domaćih je svećenika bilo tek nekoliko. Tada su nastupali i prvi zambijski biskupi. Bila su to glamurozna afrička slavlja, a „bubnjevi su počeli nositi radosnu vijest Afrikom“, po riječima jednog domaćeg biskupa! Kad sam prije šest godina napuštao Afriku, Malavi, misionari su bili dosta okopnili. Biskupi su gotovo svi domaći sinovi, a nedavno je Zambija dobila i svoga prvoga kardinala! Crkva Afrike raste kao nigdje na zemlji. Sigurno je da pomalo sve više daje ton i društvenom životu, posebno u odgoju, izgradnji mira i evanđeoske pravednosti! Crkva nas stoga s pravom poziva da se molimo da domaća Crkva Afrike ustrajno propovijeda Evanđelje, te se bori za mir i pravednost među ljudima Afrike. Budimo misionari molitvom s misionarima domaćim sinovima afričke Crkve! (missio.ba)