Tijekom misijskog mjeseca listopada, Papinska misijska unija i Papinska misijska djela odlučili su objavili niz razmišljanja o Pauline Jaricot, utemeljiteljici Papinskog misijskog djela za širenje vjere.
Niz razmišljanja naslovljen Upoznati Pauline Mariu Jaricot i meditirati o misijama Crkve podijeljen je po danima – jedno razmišljanje za svaki dan u listopadu, a tekstove na hrvatskom jeziku pripremila su Papinska misijska djela BiH.
Uloga jednom svećenika
O. Jean Würtz, koji će imati važnu ulogu u Paulininom životu, pojavljuje se kao cijenjeni propovjednik u župi Saint-Nizier i vjerojatno je i sam bio vrlo pažljiv i društveno predan. Uspijeva spasiti mladog časnika koji je zbog lakšeg vojnog prekršaja osuđen na smrt. Na dan smaknuća svećenik je otišao moliti generala: „Milost! Milost … u ime Boga i jedne majke!“ General je odgovorio: „Sveti svećeniče, sada kada je lekcija naučena, pravda i milosrđe mogu zagrliti jedno drugo.“ Svećenik je zatim poveo sina natrag majci u naručje. Čini se da Jean Würtz predstavlja sve vjerske težnje koje Pauline potajno čuva. Njegov ugled ispovjednika vjere i milosrđa ubrzo je porastao. Jean Würtz pojavljuje se, osobito u očima onih koji mu prilaze, kao krotka i stroga figura, koja, prema nekima, zna privući pozornost onih koji ga slušaju svojom evanđeoskom jednostavnošću i slatkoćom. Kad je predložio promišljanje o opasnostima i iluzijama taštine, Paulinu je to veoma pogodilo, te se osjećala dovedena u pitanje. Pažljivo sluša, ne gubeći niti jedan slog, jedva se usuđuje disati, jer se čini da se prepoznaje u svakom dijelu zacrtane slike, preuzimajući svaki prijekor i savjet. Na kraju slavlja Paulina susreće svećenika i traži od njega da objasni značenje „krive taštine“. Nakon objašnjenja o. Würtza, Paulina ga zamoli da se ispovijedi, jer ju je njegova propovijed pogodila i uznemirila. Priznaje svećeniku svoje pogreške, svoje borbe, kajanje, čežnje. Izlazi ozarena, iako je plakala. Nekoliko dana kasnije čini „opću ispovijed“, kako piše u svom dnevniku, tražeći od Duha Svetoga da je prosvijetli i sačuva od svih iluzija.
Drhtala je cijelim tijelom dok je odlazila na ispovijed, „ali način na koji su me primili natjerao me je da shvatim koliko sam pogriješila što sam drhtala“ (David Lathoud des Augustins de l’Assomption, Marie-Pauline Jaricot. 1. Le secret des origines de la Propagation de la Foi, Pariz, Maison de la Bonne Presse, 1937., str. 58).
Poletjeti poput rajske ptice
Ovo veliko obraćenje iz 1816. obilježit će Paulinin život: kao da se oslobodila mreže koja ju je imobilizirala i bila je spremna uzdići se, poletjeti poput rajske ptice. Pronašla je vodiča kojeg je toliko dugo tražila. Odlučila je krenuti putem apsolutnog odricanja i neprestane borbe protiv svega što se protivi sjaju vjere. Odlučila se za nova životna pravila. Obuzela ju je strast nevezanosti, te odlučuje zapaliti strastvene pjesme i sentimentalne romane koje je posjedovala. Paulina se odlučuje posvetiti njezi neizlječivih bolesnika i u ovoj službi doživljava radost potpune predaje Bogu. Promijenila je svoje odijevanje i više nije udovoljavala zahtjevima najnovije mode. Uplašeni otac intervenira i kategorički joj zabranjuje da donira svoju posteljinu siromašnima bez njegova dopuštenja. Je li mlada Jaricot potpuno poludjela? Treba li biti oprezna prema Jean Würtzu? Paulina Maria Jaricot pretvara se u novi život, odlučuje se boriti sa svojim strastima i u njoj se događa unutarnja transformacija; odlučuje se odjenuti jednostavno poput siromašnih radnica čiju je patnju osjetila.
„Šarene svilene haljine ustupaju mjesto ljubičastoj vrećastoj haljini i, prestaje nositi cipele, zadovoljavajući se običnim kožnim sandalama“ (Sr Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot, Rim, Papinsko društvo za širenje vjere, 1999.). Želi prodati svoje blago kako bi prihod podijelila siromasima. Zanemaruje u potpunosti svoja stara prijateljstva, jer bi je mogli pokušati odvratiti od puta obraćenja. Sada ju motivira jedan jedini cilj: sprijateljiti se s najsiromašnijima. Tamo, među najskromnijim ljudima, Isus Krist nalazi mnogo vjernika. Među njima Pauline shvaća koliko ju je svjetovna prošlost nosila u ono što sada vidi kao život pun grijeha, licemjerja i skandala svih vrsta.
Oproštaj
Zapravo, Paulina se daje Isusu kojemu želi služiti, sudjelujući u evangelizaciji. Traži oproštaj od svoje obitelji za svoje loše primjere: „Jednog dana, kad mi se obitelj ponovno okupila, zamolila sam sve za oprost, a ujedno sam izjavila svoju nepokolebljivu odlučnost da se odreknem užitaka i osjećaja ovog svijeta. ‘Molim da se nitko ne brine za moju budućnost’, dodala sam. Od sada će mi Isus Krist biti sve“ (David Lathoud des Augustins de l’Assomption, Marie-Pauline Jaricot. 1. Le secret des origines de la Propagation de la Foi, op. Cit., Str. 62-63). „Ustat ću – kažem tada – a budući da je središte mog mira sada i u vječnosti sam Bog, bacit ću mu se pod noge; da, otići ću svom Ocu i pomiriti se s Njim; nekoliko dana više neće biti sam; sada kad sam se vratila u njegovu milost, nikada ga više neću napustiti; vratit ću mu se bez ikakve podjele, bez rezerve, zauvijek; Pokorit ću se svemu onome što će mi zapovijedati duhovni vodič kojeg će mi On dati […] Bezgranična ljubav, proždiruća žeđ da posjedujem svog Boga, tjerala me je da djelujem u njegovu slavu […] bila sam spremna trudom doprinijeti slavi Crkve […] Nikada mi nije došlo u srce niti sam ikad osjetila privlačnost za potpuno redovnički život […] Prisiljavala sam se odlaziti u samostane vidjeti ceremonije vjerskog odijevanja mladih aspirantica; ali sila koju nisam mogla nadvladati izvukla me iz ovih svetih boravišta i čak mi se činilo da mi je i govorila: Nije tu gdje se trebaš posvetiti Isusu! […] Konačno dolazi trenutak kada neopozivo polažem zavjet [čistoće] koji donosi sve osjećaje i pokrete moga srca u Isusa […] Vrlo svjesna svoje sreće […] rekla sam sebi s dirnuta: Ja sam zaručnica Isusa Krista!“ (J. Servel, Un autre visage, op. Cit., Str. 96-97).
U svetištu Fourvière, na Badnjak 1816., Paulina će izreći svoj zavjet vječne čistoće. U dobi od 17 godina Paulina se odlučno posvetila Misiji, raspitujući se o potrebama misionara i tražeći načine da ih podrži. (missio.ba/j.p.)