Tijekom misijskog mjeseca listopada, Papinska misijska unija i Papinska misijska djela odlučili su objavili niz razmišljanja o Pauline Jaricot, utemeljiteljici Papinskog misijskog djela za širenje vjere.
Niz razmišljanja naslovljen Upoznati Pauline Mariu Jaricot i meditirati o misijama Crkve podijeljen je po danima – jedno razmišljanje za svaki dan u listopadu, a tekstove na hrvatskom jeziku pripremila su Papinska misijska djela BiH.
Tjeskobno stanje
U velikim dugovima, Paulina odbija prodati Lorette. Tvornica Rustrel – posao za koji se Paulina nadala da će vratiti dostojanstvo radnika, stavljena je na prodaju u bijednim uvjetima. No, Paulini se predlaže novi izvor zarade. Riječ je o izgradnji prolaza koji bi vodio od uspona na Sv. Bartolomeja do Fourvièra. Početni trošak od 10 000 franaka odmah bi se nadoknadio nakon uvođenja cestarine koja bi iznosila pet penija. Radovi su započeli nakon odobrenja vlasti, no Paulina se suočila s protivljenjem susjeda dovršavanju prolaza u vrtove, koji bi omogućio pristup Fourvièreu. Pauline je morala prodati svoju kuću. Prodaja je bila zakazana za 28. kolovoza 1852., ali su uspjeli dobiti odgodu. U pismu Guichardu, napisanom 1. prosinca 1852. Paulina je opisala svoje duševno stanje: „Osjetila sam užasan šok: moja će se kuća prodati 28. kolovoza. U velikoj boli vidim, ne samo svoju nesreću, već nesreću svih onih koji nemaju dobru hipoteku ili riskiraju izgubiti sve što posjeduju. Došlo je do toga da su suci ipak shvatili da duh zakona može biti u korist dužnika koji samo žele malo mira i koji bi mogli otplatiti dug s razumnom odgodom. Imam 15 mjeseci, pokušam pronaći rješenje“ (sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot, op. cit., str. 281).
Pritužba susjeda umanjuje Paulininu radost upravo kad se izgradnja stepenica bliži kraju. Ako bi prihvatili ovu pritužbu, morali bi srušiti rampu stubišta i razmotriti drugi način obnove. Ali gdje pronaći novac za ove dodatne troškove?
Nastaviti naprijed
S obzirom na gospodarske poteškoće kuće Lorette, investitor je u iskušenju odustati od projekta. Međutim, Paulina „vođena nepromjenjivom voljom za dobrim djelima, pokušava s vjerom nastaviti naprijed. Njezina šogorica joj dolazi s pozajmicom i dopušta joj da 8. prosinca 1852., na blagdan Bezgrešnog začeća, otvori prolaz za svetište Gospe od Fourvièrea”(sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot, op. cit., str. 281). Ljudi su počeli dolaziti u velikom broju i Paulina je ubrzo prikupila 180 franaka, zatim još 90 franaka, a do kraja 25. dana iznos je dosegao 900 franaka. Ovi prihodi, prikupljeni nekoliko godina, mogli bi omogućiti potpunu otplatu dugova nastalih zbog tvornice Rustrel. Ljudi koji su zaljubljeni u stari grad Lyon cijene Paulininu inicijativu jer mogu iskoristiti prolaz „za pristup spektakularnom panoramskom pogledu na brdo Fourvière“ (sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot, op. cit., str. 282).
Ipak, podnose se nove tužbe protiv gospođice Jaricot. U nemogućnosti postizanja dogovora, Paulina je bila prisiljena započeti s novim pravnim postupkom. Kuća Lorette postaje mjesto bijede. Marijine kćeri napustit će središnje sjedište Žive krunice. Uz Paulinu ostaju samo Marie Dubouis, Marie Melquiond i treća prijateljica. U velikoj bijedi, Paulina je od gradske vijećnice Lyona dobila „potvrdu o siromaštvu“, za koju je podnijela zahtjev kod časnog oca Godinda, svećenika Saint-Justa i potpredsjednika 11. odbora Ureda za dobrotvorne svrhe. „Paulina ju dočekuje kao plemićku titulu za koju je toliko vezana da izražava radostan ponos koji podsjeća na Sv. Klaru Asišku“ (Sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot, op. cit., str. 283). Paulina se borila da zadrži svoju kuću, a 5. studenog 1853. napisala je u jednom pismu: „Gotovo sam sigurna da kuća i posjed neće biti oduzeti, zahvaljujući potpisivanju roka od četiri godine za vraćanje prve hipoteke, čiji će se iznos uskoro uvelike umanjiti prodajom dvaju posjeda koja mi apsolutno nisu trebala i naknadom primljenom zbog štete koju je 1848. pretrpjelo oko 300 proždrljivih…“ (Sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot , op. cit., str. 283).
Prinos od dnevne cestarine za prolaz i druga sredstva dobivena od nekretnine koju Paulina posjeduje, uvjerit će većinu vjerovnika da pristanu na postupnu otplatu dugova i da vrate u posjed ono što su uložili u tvornicu Notre-Dame des Anges. Dakle, „Paulina uči potpuno se osloniti na Providnost. Uvjerena je da će pronaći plašt koji štiti siromahe, plaćajući molitvama, i otkriti svojevrsno vječno čudo evanđeoskog blagostanja“ (Sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot, op. cit., str. 284).
Uspravna i snažna
Povjerenstvo Fourvièrea, „stvoreno s ciljem zaštite brda i izgradnje novog marijanskog svetišta“ (Catherine Masson, op. cit., str. 405), htjelo bi kupiti kuću Lorette. I drugi ljudi, zainteresirani za povećanje vlastitog poslovanja, također žele po izrazito niskoj cijeni kupiti ovu kuću (za 100 000 franaka, umjesto za 400 000 koliko je tražila Paulina, što bi joj omogućilo da otplati svoj najvažniji hipotekarni kredit i po svaku cijenu osigura predivno prirodno postolje impozantnog svetišta“ (Sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot, op. cit., str. 286). Paulina ostaje uspravna i snažna, unatoč ogovaranjima i klevetama kojima se nastojalo prikazati Paulinu osobom koja se obogatila tuđim novcem i koja ga sada rasipa do te mjere da postaje pohlepna i odbija dobre prijedloge za prodaju kuće Lorette. Ako se na neki način odvojila od svega, učinila je to kako bi udvostručila svoju ljubav prema pravdi i istini, prema Bogu koji ih utjelovljuje.
Svedena na teške zdravstvene uvjete i opterećena zahtjevnom težinom duga, Paulina odbija svaku priliku da proda svoju kuću samo iz jednog razloga: „ako netko želi platiti sve moje dugove, spremna sam odustati od svega i povući se, vrlo sretna što sam uspjela izvršiti pravdu. Inače se oslanjam na Boga i ne pristajem ni na što drugo“ (Sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot, op. cit., str. 288). Ne brine ju što će govoriti da je „nesposobna, ponosna i tvrdoglava“ (Sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot, op. cit., str. 289). Unatoč intervenciji Svetog Oca, čiju je pomoć zatražila Paulina te intervencijama kardinala vikara Costantina Patrizzija i nadbiskupa u Lyonu, A. Terret, predsjedavatelj Vijeća Djela za širenje vjere, odbija pomoći Paulini. Nakon raznih drugih poteškoća, Paulina je konačno uspjela zadržati kuću sve do svoje smrti. (missio.ba/nedjelja.ba)