RADOSNA VIJEST - br. 24
Uganda, 19.11.2008

Deseta godišnjica dolaska sestara

Kćeri Božje Ljubavi u Ugandi

Dana 28. rujna 2008 proslavljena je desetogodišnjica dolaska sestara Kćeri Božje Ljubavi u župu Rushooka, nadbiskupija Mbarara, Uganda.
Sestre su došle u Rushooku 1998. na inicijativu misionara fra Ivice Perića koji je u to vrijeme bio župnik i na poziv mons. Paula Bakyenge, nadbiskupa Mbarare. Tako su sestre ove Družbe osnovale svoj prvi samostan u Ugandi, ali i cijeloj Africi. Sestarska zajednica je imala pet članica: dvije Brazilke, jednu Poljkinju, Njemicu i Hrvaticu s. Vedranu Ljubić. Trenutno ih je sedam i imaju dva samostana. Prošle godine su otvorile novi samostan blizu Mbarare u kojem je kuća novicijata. U Rushooki su četiri sestre, a u Mbarari tri sestre(dvije Hrvatice: s. Vedrana Ljubić, poglavarica samostana, s. Bogdana Markić i Brazilka Aquila) s tri novakinje.
Proslava je počela u 11 sati svetom misom koju je predvodio nadbiskup iz Mbarare mons. Paul Bakyenga, a u koncelebraciji je bio i biskup koadjutor mons. Lambert Bainomugisha. Na proslavi je bio i provincijal Provincije Sv. Franje u Istočnoj Mrici, Madagaskaru i Mauricijusu fra Sebastijan Unsner iz Nairobija, misionar fra Ivica Perić iz Ruande i braća fratri iz Ugande: Fra Karmelo, fra Teofil, fra Fabijan i fra Vijater. Crkva i crkveno dvorište su bili prepuni vjernika. Misno slavlje je završilo u 3 sata poslije podne, a proslava je nastavljena uz lijepu gozbu. Gosti su se razišli oko šest sati navečer.
Ideja o dolasku sestara rodila se 1996. kada je fra Ivica bio na godišnjem odmoru u Bosni i Hercegovini. Susreo je tadašnju vrhovnu glavaricu Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Nicolinu
Hendgez koja je bila u posjetu sestrama u Tuzli. Sestre su planirale ići u Kamerun i poslale su pismo jednom biskupu 1994., ali nisu dobile odgovor. Fra Ivica ih je zamolio da dođu u Ugandu i obećao je vrhovnoj glavarici da će joj poslati službeno pismo. Kada se vratio u Ugandu, to je i učinio s nadbiskupovom preporukom. Sestre su se odmah dale na pripremu i došle u Ugandu već 1998. Provele su neko vrijeme kod sestara klarisa u Mbarari gdje su učile lokalni jezik. Po dolasku u Rushooku organizirale su pastoralni rad; obilazak malih kršćanskih zajednica, rad s bolesnicima, katehezu u školama, obilazak oboljelih od side te pomaganje siromašnoj djeci da završe srednju školu... Izgradile su svoj samostan, veliku ambulantu, mlin u kojem mještani dolaze da samelju svoju ljetinu. U isto vrijeme počele su raditi s djevojkama koje su pokazivale zanimanje da stupe u njihovu zajednicu: Sada imaju tri novakinje, a nadaju se da će sljedeća grupa biti i veća. Neka ih Bog blagoslovi u njihovu radu i da ih bude još više u Družbi, u Ugandi i Africi.

Fra Ivica Perić, misionar

Tiskaj    Pošalji