Razgovor s dr. sc. Irenom Jukić, ravnateljicom Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu
1. Živimo u vremenu u kojem je puno toga komercijalizirano i često čujemo da je veljača mjesec kada slavimo ljubav, pa bivamo okruženi brojnim reklamnim porukama s temom ljubavi i prigodnim popustima koji pozivaju na „slavlje ljubavi“. Međutim, u vašem poslu ljubav i život slave se svaki dan. Zašto je darivanje krvi transfuzija ljubavi?
To je najljepša definicija transfuzijske medicine, najljepši poticaj ljudima na taj plemeniti čin, koji je u našem prvome promidžbenom spotu izrekao naš dragi kardinal Franjo Kuharić. Potaknuti ljubavlju/brigom za nepoznata čovjeka u nevolji, pristupamo darivanju krvi. Dakle, ljubav prema čovjeku pokretač je tog čina dobrote, pa darivanjem doze krvi darujemo dio sebe, dio svojeg zdravlja, naših živih stanica, u kojima je i dio naše duše. U veljači je i Stepinčevo, u veljači je i blagdan Gospe Lurdske, koji je sveti otac Ivan Pavao II. proglasio Svjetskim danom bolesnika 1992. godine. Dakle, u veljači slavimo i ljubav i dobrotu, ali i brigu o bolesnima i nemoćnima. Tu brigu iskazujemo i s darivateljima slavimo svaki dan tijekom cijele godine. Krećemo od darivanja, od ljudske dobrote, a završavamo u ljubavi, kao simbolu najuzvišenijeg osjećaja, bez kojeg bi život bio bezvrijedan.
2. Krv Isusa Krista cijena je našeg spasenja i najveći znak Božje ljubavi. Kada čovjek daruje krv, u isto vrijeme spašava drugu osobu i daruje dio sebe, zar ne?
Krv, kao simbol života, povezanosti, ljubavi, spasenja, ima izuzetno značenje kod svakog čovjeka. Nitko nije imun na tu riječ, jer u svakome od nas budi emocije i razne asocijacije. Darivanjem krvi svjesno pristupamo spašavanju čijeg života, pomaganju u ozdravljenju nepoznata bolesnika, vraćamo mu vjeru u dobrotu čovjeka, a sebi darujemo osjećaj samopoštovanja, jer smo pomogli čovjeku u nevolji.
3. Kako izgleda proces darivanja krvi i tko može darovati krv?
Sam čin darivanja je jednostavan, a kreće od odluke punoljetne osobe da pristupi darivanju krvi. Da bismo maksimalno zaštitili potencijalnog darivatelja i posredno potencijalnog primatelja krvi, dužni smo provesti sve propisane aktivnosti, od ispravna upisa, samostalna ispunjavanja upitnika o zdravstvenom stanju, do kontrole hemoglobina prije razgovora s liječnikom. Ako je sve zadovoljavajuće, osoba odlazi na samo darivanje krvi, koje se izvodi u ugodnu poluležećem položaju, sa sterilnim potrebnim materijalima za jednokratnu uporabu. Cijeli proces traje manje od deset minuta, a može spasiti čiji život!
Krv mogu darivati zdrave punoljetne osobe koje imaju više od 55 kg tjelesne težine i koje zadovoljavaju sve propisane kriterije za odabir darivatelja. Zbog biološkog podrijetla krvnih pripravaka nužno je kontrolirati sve procese, a iznad svega je bitno povjerenje između potencijalnih darivatelja i osoblja. Muškarci mogu darovati punu krv tri puta, a žene četiri puta godišnje.
4. Jednom prigodom rekli ste da je na razini ljudskosti i ozdravljenja darivanje krvi najviše što čovjek može napraviti. Krv se ne može proizvesti na umjetan način i krv je jedini lijek koji proizvodi sam čovjek. Komu sve darovana krv može pomoći?
Istina je da je darivanje krvi najveća razina dobrote. U svim ostalim pomoćima, a česte su, jer ima mnogo dobrih ljudi i mnogo onih koji su u potrebi, vi možete zahvaliti svojemu dobročinitelju koji vam je u trenutku potrebe izravno pomogao i ostajete mu zahvalni cijeli život. Darivatelju čija vam je krv pomogla u trenutku bolesti i životne ugroženosti ne možete ni zahvaliti, jer ne znate tko je taj dobročinitelj. Isto tako dobročinitelj, bez obzira na to koliko bio bogat ili siromašan, obrazovan ili nepismen, jer svi daruju jednako, samo zna da je nekomu tko je sigurno u velikoj potrebi pomogao, i to ga usrećuje. Dakle, nema „izravne“ zahvalnosti, a radost je obostrana i pregolema!
Krv je nezamjenjiv lijek, a jedini izvor tog lijeka je zdrav čovjek, darivatelj krvi. Transfuzijska služba je posrednik između zdrava i bolesna pojedinca, most između dobrote i iščekivanja, dio medicine koji dar plemenita čovjeka prerađuje u lijek za nemoćna bolesnika. Najvažnija je činjenica da nema jasne granice pripadnosti između darivatelja i primatelja krvi u jednom narodu, osim što je svatko od nas u svakom trenutku svojeg života potencijalni primatelj krvi, a broj je potencijalnih darivatelja, ipak, strogo limitiran propisanim kriterijima.
5. U molitvi za misionare jedan dio glasi ovako: „Daj da budu uvijek radosni u svom darivanju, neumorni u svom služenju i velikodušni u svojoj žrtvi.“ To nas je podsjetilo upravo na darivatelje krvi, koji velikodušno i radosno daruju ono najbolje što imaju, a što drugomu spašava život. Nije li zadaća svakoga od nas da uvijek damo najbolje od sebe i činimo dobro?
Naravno, svi smo pozvani činiti dobro i nikada se ne umoriti, ali dobrota ni ne umara, nego hrani i potiče svakog čovjeka. Mi u transfuzijskoj službi svjedočimo radosti darivanja, jer zaista svaki dan više od 700 dobrih, samozatajnih ljudi diljem Lijepe Naše dragovoljno pruža ruku. Povlašteni smo radeći okruženi dobrotom i možemo argumentirano tvrditi da oko nas žive dobri ljudi, koji bez svjetla reflektora, bez velike pozornosti, bez sjaja i blještavila neumorno pružaju svoju ruku, iz koje daruju spasonosni lijek za ozdravljenje potrebita bolesnika. I ponavljaju to redovito, i neumorni su u ponavljanju, i sretni što dio svojeg zdravlja mogu pokloniti. To je nesebičnost, plemenitost, velikodušnost i iskrena radost darivanja.
6. Pred Bogom smo svi isti i jednako ljubljeni. Međutim, to konkretno možemo vidjeti na primjeru darivatelja krvi, zar ne? Svi darivatelji krvi su isti, jednako vrijedni i ne postavlja se pitanje o stupnju obrazovanja, mjestu rođenja, iznosu bankovnog računa. Ništa od toga nije bitno, a svi imaju isti cilj – žele pomoći.
Činjenica je da su sve ljudske osobine na neki način mjerljive i stavljene u neke okvire i mjerne jedinice da bi bile usporedive, od težine (kg), visine (cm), izobrazbe (NSS – VSS), pa čak i zločestoće (trajanje zatvorske kazne), ali nije napravljena skala za dobrotu. A kad bi ju tko napravio, sigurno bi darivanje krvi bilo na samom vrhu. Također postoji i apsolutna jednakost svih koji daruju, jer svi daruju isto, neprocjenjivo vrijedno, a veže ih zajednički cilj – pomoć potrebitima. Na vrećicama krvi nema nikakvih razlika, nema imena, nema stručne spreme, nema bankovnog računa darivatelja, sve izgledaju identično, a u njima je jednako neprocjenjivo vrijedan lijek, spasonosan za bolesnika.
7. Koliko se osoba može spasiti s jednom darovanom dozom krvi?
Iz jedne doze pune krvi volumena 450 ml proizvode se tri osnovna krvna pripravka: koncentrat eritrocita (crvene krvne stanice), koncentrat trombocita (krvne pločice) i svježe zamrznuta plazma, a svaki od navedenih krvnih pripravaka primjenjuje se bolesnicima sukladno jasno definiranim indikacijama. To, zapravo, znači da se od jedne darovane doze mogu liječiti tri različita bolesnika.
8. Transfuzijskom medicinom bavite se više od 35 godina i naišli smo na jednu vašu izjavu da taj posao trebaju raditi isključivo ljudi koji jako vole svoj posao i koji su spremni prema darivateljima iskazivati zahvalnost. Koliko je ljubav prema poslu i zahvalnost bitna za život svakog čovjeka?
Neizmjerna Božja ljubav pokretač je svega, a naša mala ljudska ljubav pokretač je svih naših životnih aktivnosti, naših obitelji, prijateljstva, rada… Bilo bi apsurdno odlaziti na posao svaki dan i biti svaki dan nesretan. Ljubav prema svakoj aktivnosti koju čovjek radi sigurno znatno pridonosi boljem učinku i lakšem dostizanju željenih rezultata. Kada što volimo, trud nije žrtva, nego ugoda. Lakše to ostvarujemo jer nam je pokretački motiv ljubav prema ostvarenju toga. Ne mogu uopće zamisliti da u nekim strukama kao što je, npr., medicina, rade osobe koje ne vole ljude. Ljubav prema poslu ne isključuje profesionalnost, već, naprotiv, potiče na dodatan rad i dodatnu naobrazbu i daje dodatnu vrijednost. Iskreno sam zahvalna dragom Bogu za posao koji radim, okruženje u kojem smo svakodnevno s dobrim ljudima, za mogućnost da dobrim ljudima izrazimo posrednu zahvalnost u ulozi mosta između radosti dobrote i još veće radosti ozdravljenja. Povezujemo zdrave i bolesne ljude, svjesni značenja čina prvih i zahvalnosti drugih. Važno je i da mi kao posrednici imamo osviještenu veličinu tog djela, da bismo im mogli iskazati zahvalnost i nikad se ne umoriti.
9. Kolika je važnost molitve za naš život i rast u vjeri i koja je vaša omiljena molitva?
U ovom vremenu bijega od sebe kao pojedinca, osobe koja se užurbano „kreće“ kroz sate, dane i godine, lako se preskače molitva, iako je svaki trenutak posvećen njoj najvažnija hrana svakomu od nas. Iskrena, koncentrirana, slikama osviještena molitva nasušna je potreba trenutka posvećena Svevišnjemu, ali od osviještenog sebe. Meni osobno nije važno trajanje, nije važno okruženje, koliko mi je važna otvorenost srca, svijest o tome što izgovaram i zbog čega. Najdraža mi je molitva zahvale, koju vrlo često izmolim i za male velike stvari i događaje. Imamo jednu malu molitvenu skupinu u kojoj zajednički molimo svake srijede, s unaprijed dogovorenom nakanom za određenu osobu ili događaj. Svi se čak osobno ne poznajemo, ali smo u točno dogovoreno vrijeme redovito u molitvi zajedno. Usrećuje nas ta povezanost i neizmjerno sam zahvalna svojoj dragoj Sanji koja nas je okupila.
10. Koji svetac vam je poticaj i uzor ljubavi prema Bogu i čovjeku?
A koji nije? Moje skromno znanje o životima svetaca redovito me, sukladno nekim situacijama, usmjerava na kojega od njih i vrlo egoistično im se obraćam za pojedine potrebe. Teško mi je izdvojiti bilo koga posebno. Sveti Petar, stijena, prati moje gene kamene cijeli život, od rodnog Siverića do crkve u blizini Petrove 3. Obraćenje sv. Pavla trajna je inspiracija i uzor neizmjerne ljubavi prema Bogu svim ljudima. Iskreno, jedini s kojim se baš svaki dan malo podružim je sv. Vinko Paulski, jer redovito dan započinjem čitanjem poruke za taj dan iz knjižice Misli za svaki dan. Majka Božja Marija, kojoj se često svi obraćamo u molitvama, najveći je poticaj i uzor ljubavi prema Bogu i čovjeku. Hvala dragom Bogu na prigodi biti u blizini sv. Ivana Pavla II., što me neizmjerno obogatilo! Ranije smo slušali i čitali o svetcima proteklih vremena, a s njim smo živjeli! Nije li to fascinantno? I još jedna naša suvremenica, sveta Majka Terezija, mala velika žena, čiji je život nedvojbeno uzor beskrajne ljubavi i prema Bogu i prema čovjeku.
11. Koja bi bila vaša poruka čitateljima Radosne vijesti i što biste nam stavili na srce kao poticaj za razmišljanje i djelovanje?
Prepoznajte trenutke radosti u svakom danu i zahvaljujte Bogu za njih svaki dan. Ako je zdravlje najveće bogatstvo, onda je darivanje krvi najveća povlastica. Iskoristimo ju dok možemo – darujmo drugomu, jer to je najveći dar koji možete pokloniti i istovremeno pomoći nepoznatu čovjeku i beskrajno usrećiti samog sebe.
Naravno, to nije jedina radost koja može ozariti naša srca. Možemo se komu nasmiješiti, komu pomoći u prolazu, koga razveseliti riječju, za koga se pomoliti – i sve to je besplatno, a usrećuje nas koji to činimo.
Tiskaj 