Dakawa, 15.11.2022

Pola stoljeća u službi evanđelja u Tanzaniji

Dragi prijatelji, Župa Dakawa osnovana je 2. veljače 2004. od domaćeg ordinarija mons. Telesphorea Mkudea. Odijelila se od Župe sveta Monike iz pastoralnih razloga: udaljenost, stanovništvo u porastu.

Zahvaljujući rijeci Wami, koja protječe kroz to područje, uzgaja se riža, kukuruz, suncokret, šećerna trska, a u dogledno vrijeme trebala bi proraditi tvornica za preradu šećerne trske. Prisutno je i stočarstvo, najviše kod plemena Masaji. Uz rijeku se i vrtlari u sušnom periodu. To sve pridonosi prirastu stanovništva.

Mjesec kolovoz bio nam je mjesec radosti i veselja, a kako i ne bi kad smo slavili tri važna događaja, i to povijesna. Dva naša mladomisnika, Henry Kanyau i Pantaleo Makoa, imali su svoje mlade mise. Henry 17. srpnja 2022. u župnoj crkvi u Dakawi, koja je posvećena Gospi od Krunice, a Pantaleo u filijalnoj crkvi Dobrog Pastira u Sokoineu.

Ja sam slavio 50. godišnjicu svećeništva 28. kolovoza 2022. u Dakawi, ali na novom terenu, gdje će biti nova župa, jer su ovdje, gdje smo sada, u vrijeme većih kiša poplave, tako da moramo hodati u čizmama. Crkva, svećenikova kuća i ostali objekti nam pucaju jer su nekoliko mjeseci u vodi, gotovo iz godine u godinu. Rijeka Wami udaljena je 700 metara, a nema nikakvih nasipa. Na novom terenu voda može doći, ali i otići, jer je teren, ipak, malo uzvišeniji. Tu je sagrađen i dječji vrtić, gospodarstvo u izgradnji je nova župna kuća, a u skoroj budućnosti i nova crkva, ako budemo imali izvora. Prostor je je golem, 30 hektara, i sve je već ograđeno.

Na misnim slavljima bio je lijep broj svećenika, časnih sestara, kao i tisuće i tisuće vjernika, uz prethodne duhovne pripreme koje smo imali po selima.

Na mojem jubilarnom slavlju bila su obojica naših biskupa iz Biskupije Morogoro, mons. Telesphore Mkude, koji je u miru, i mons. Lazarus Vitalis Msimbe, aktualni ordinarij. 

Napose su uzveličali slavlje Jakoslav Banić, povjerenik za misije u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, časna sestra Siksta Palesko, iz Trilja, i mojih šestero rođaka (Nena Vuković, Anđelka Vuković, Anđela Odrljin, Iris Cota, Miro Bradarić, Antea Bradarić). Njihov dolazak nas je sve obradovao. Donijeli su mi misno odijelo za moj jubilej, a to su pripremile časne sestre s Marjana i zato im najljepše hvala. Uz pomoć drugih dobrotvora, darovali su i crkveno posuđe i za svakog biskupa jedan kalež. Donijeli su i kip Presvetog Srca Isusova, čime su obradovali društvo Presvetog Srca Isusova u župi. Svi su oni došli s dva puna kovčega, a vratili se s jednim polupraznim. Neka im je hvala i dragi Bog neka naplati njihovu volju, trud i zalaganje da to sve stigne na odredište! Vraćaju se obogaćeni afričkom kulturom, veseljem, ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Na kraju svakog slavlja župnik Dražan Klapež je zahvalio svima radosnim riječima i zaželio da se opet skupimo drugom zgodom, prigodom sljedećeg slavlja.

Ja od sveg srca zahvaljujem svima koji su me pratili molitvama, žrtvama, materijalnim dobrima tijekom ovih pedeset godina mojega misijskog djelovanja u ovoj lijepoj, miroljubivoj zemlji Tanzaniji.

Neka dragi Bog svima uzvrati stostruko za sva vaša dobročinstva koja su učinjena za širenje radosne vijesti!