Mwakapandula, 13.10.2022

Nova misijska zadaća misionara fra Ivice Perića

 

 

Draga braćo i sestre!

Javljam vam se iz svoje nove misije u selu Mwakapandula, u Zambiji. Ovdje sam premješten nakon našeg kapitula, koji je održan krajem lipnja. Smatram da imam dovoljno volje, snage, nakon 32 godine rada u Africi i potrebna iskustva, da još jednu župu podignem od nule.

Lijepo je kad se osjećaš kao Abraham kad ga Jahve poziva da ostavi svoju domovinu i krene na put kamo ga on šalje. Putevi Božji su nepredvidivi i treba im biti otvoren.

Nakon 13 godina, koliko sam u početku svojega misionarskog puta proveo u Ugandi, u župama Kashekuro i Rushooka, te 19 godina provedenih u Ruandi, u Župi Kivumu, vrijeme je za Zambiju, koja je sada moj novi dom.

Zadnjih smo godina u Ruandi napravili veliki posao. Uspjeli smo pokrenuti vrtić, izgraditi osnovnu i dvije srednje škole, radionice za praktičnu nastavu, veliku kuhinju s blagovaonicom za sve učenike, učeničke domove za djevojke i momke te kustodijsku kuću i Centar „Sv. Franjo“ za mir i pomirenje. Doveli smo vodu u škole, izgradili tri velike podzemne cisterne za vodu, igrališta, opremili smo radionice za stolare, zidare, kupili šivaće strojeve za krojače, opremili informatički kabinet, napunili i uredili dvije školske knjižnice. Učinili smo da naš Centar „Otac Vjeko“ postane jedna od najmodernijih odgojno-obrazovnih ustanova u Ruandi. Odškolovali smo više od 3000 mladih ljudi i tako im dali mogućnost za bolji život.

Sve to uspjeli smo napraviti uz pomoć misijske središnjice u Sarajevu i Zagrebu te hrvatskog naroda, a na ideju bračnog para Maje i Željka Garmaza, koji su u Hrvatskoj i BiH pokrenuli Humanitarnu udrugu „Srce za Afriku“ te će nastaviti pomagati školovanje djece u Ruandi, ali i moju novu misiju u Zambiji.

Sada u Zambiji, na 56 hektara prazna zemljišta, krećem od nule – bez struje i vode. Trenutačno živim u jednoj malenoj kućici i krećem s izgradnjom samostana, društvenog doma, a potom i svega onoga što će ovomu narodu trebati za kvalitetniji život.

Ovdje su ljudi većinom ratari i stočari. Žive u malim, tradicionalnim, okruglim kućicama, prekrivenima trskom. Nema previše sadržaja za djecu i mlade, škole su im udaljene i desetke kilometara, nemaju potrebnu zdravstvenu skrb. U planu nam je izgradnja ambulante, škole, mlinova za žitarice. Još se upoznajem s potrebama mještana, pa ćemo odrediti prioritete.

Zato mogu reći da je pred nama novi veliki izazov. Nova zemlja, nova djeca, novi projekti…

U Zambiji se osjećam kao kod kuće jer me sve vraća u moju mladost i djetinjstvo, koje sam proveo u BiH. Domaće stanovništvo radi na isti način na svojim imanjima kao što smo mi radili u mladosti – sve se radi ručno, volovi se koriste za oranje i prijevoz tereta, sjetvu, berbu dozrelog povrća, sije se s motikama, a usjevi se nose na leđima ili na volovskim kolima tko ima. Najviše se uzgaja soja, grah, kukuruz, suncokret.

Sveti Luka mi uvijek padne na um kad sam u Zambiji. U srednjem vijeku evanđelisti su dobili simbol po nekim životinjama i sveti Luka je dobio simbol vola. Volovi su korišteni kao žrtveni prinosi i za pomirenje. Na samom početku njegova evanđelja on navodi da je svećenik Zaharija prinosio žrtvu kad mu se rodio sin sv. Ivan Krstitelj, a isto govori i u prispodobi o dobrom ocu ili izgubljenom sinu. U isto vrijeme vol je simbol snage. Koristi se u mojem mjestu za teške radove. Koriste se za oranje i prijevoz teška tereta, a nerijetko i kao prijevozno sredstvo, kada tko ide na dalji put. Znamo iz evanđelja da, kad se Isus Krist rodio, dah vola grijao je Isusa u jaslama. Tako je i u Zambiji, oni su ti koji rade teško, ustrajno, ali bez „buke“.

Djeca u Zambiji trebaju pješačiti kilometrima do škole, kao što smo i mi. Život na selu je sličan kao što je bio u moje vrijeme djetinjstva u BiH. Rade zajedno, da bi pomogli jedni drugima, da se što prije obavi sjetva ili berba. Sretni su kada rade i rado pomažu jedni drugima. Vraća me to u moju prošlost, kad smo svi zajedno radili da bismo se osigurali za budućnost.

I ovoj ćemo djeci, zajedničkim snagama, pokušati pomoći gradeći im škole, a zajednici izgradnjom društvenog doma, ambulante, mlinova.

Za to nam je potrebna i vaša pomoć. Donacije nam možete uplaćivati posredovanjem misijskih središnjica ili Humanitarne udruge „Srce za Afriku“, koja već niz godina pomaže moj misionarski rad. Sve informacije o uplatama možete dobiti na Facebookovu profilu „Srce za Afriku“ ili na e-adresi: srce.za.afriku@gmail.com.

I Isus reče: „Što god učiniste jednom od ovih najmanjih, i meni ste učinili.“