RADOSNA VIJEST - br. 18
Rim, 18.06.2008

Internacionalna skupština nacionalnih ravnatelja Papinskih misijskih djela

Seminar i susret za nove ravnatelje

Generalno tajništvo PMD organiziralo je za nove ravnatelje (od 2006. god. do danas) seminar i susret od 13.-14. svibnja 2008. Tu se je našlo zajedno tridesetak njih zajedno s generalnim tajnicima PMD (bez generalnog tajnika Djela za širenje vjere, koji još nije izabran). Zajedno s njima bilo je i nekoliko starijih ravnatelja koji završavaju svoj rad kao nacionalni ravnatelji. Oni su iznosili svoja iskustva.
 
Svi smo pozvani na svjedočenje
 
Misijsko djelovanje spada u nauk Crkve, u ekleziologiju, jer je Crkva po svojoj naravi misijska. Ravnatelji imaju dužnost to posvješćivati i biskupima, i svećenicima, i laicima. Važno je stvarati otvorenost duha za duhovne i materijalne potrebe drugih i imati "pastoralnoga kuraža" provoditi to u djelo. U misijskom svjedočenju uvijek nam mora biti pred očima Trojstvo božanskih osoba koje djeluju u savršenome skladu, nikad jedna mimo ni protiv druge, nego jedna s drugom i jedna za drugu i uvijek sve zajedno.
 
Svi smo pozvani na svjedočenje. Svjedočenje je Božji poziv. Već u Starom zavjetu vidimo poziv Mojsija, Samuela, Jone, zatim u Novom zavjetu najprije Ivana Krstitelja. Misionarski poziv je proročki poziv za cijelu Crkvu, poziv za solidarnost među svima, za suradnju među svima. Četiri PMD su četiri proroka. Govorilo se je koliko malo ima suradnje u samim zemljama među onima koji žele pomagati misijama. Upućeno je na Statut PMD koji je odobrila Kongregacija za evangelizaciju naroda. Svi bi, i biskupije i redovničke i laičke zajednice nužno morale surađivati s nacionalnim uredom PMD. On bi morao biti informiran o svemu što se u njegovoj zemlji radi na tom području bilo u biskupijama, bilo u redovničkim zajednicama, bilo u crkvenim udrugama. Još je jednom striktno rečeno da nikakva laička necrkvena uloga nema apsolutno nikakvoga prava imati ikakve veze s misijama. Takve su okarakterizirane vrlo negativno. Dok se s jedne strane potiče suradnja sa svima, ovdje se navodi da takve uopće nisu spremne na suradnju.
 
Važno je ne bojati se govoriti o solidarnosti niti prositi u ime solidarnosti. Naglašeno je da Svjetski misijski dan nije dan kada se u prvom redu skuplja novac, nego je za buđenje misijske svijesti kod svih vjernika: da cijeli svijet upozna i prizna Krista, da se bori za temeljna prava svakog čovjeka i da konkretno pomaže.
 
Predstavljena su sva četiri PMD i njihove zadaće, predstavljen je novi Statut i neki crkveni dokumenti koji govore o misijama, kao Fidei donum (Dar vjere), Ad gentes (Svim narodima), Evangelii nuntiandi (Navješćujući evanđelje), Pastor Bonus (Dobri Pastir), Redemptoris missio (Misija Otkupitelja), Cooperatio missionalis (Misijska suradnja). Svi oni naglašavaju da je prva evangelizacija, a onda skupljanje materijalne pomoći. Svi moraju voditi brigu za sve. Nijedna Crkva nije toliko bogata da ne bi mogla ništa primiti i nijedna nije toliko siromašna da ne bi mogla ništa dati.
 
Misijska dimenzija župe
 
Od 15. do 21. svibnja održavala se je Skupština za sve ravnatelje. Bilo nas je nazočno do 200. Prvi dio je bio pastoralne naravi. Radilo se je po kontinentima. Pitali smo se koje su primarne potrebe na našim kontinentima, kako što bolje animirati i formirati vjernike za misije i osjetljivost za misijske potrebe. Na kraju je svaki kontinent pred svima iznosio svoje zaključke koji su bili zanimljivi jer su pokazivali različitost i specifičnost svakoga kontinenta.
 
Održana su dva predavanja. Marguerite Peeters, novinarka, govorila je na temu: "Poslanje u globaliziranom svijetu". Baveći se godinama time pri UN, došla je do prilično poraznih rezultata koji se vide u sve jače globaliziranom rječniku, a koji je posljedica onoga što se događa u samome čovjeku. Mnoge su stoljetne riječi zamijenjene drugima, što pokazuje prema kojim se vrijednostima ide. Npr. nema više morala nego etika, nema grijeha nego eventualno pogreška, nema savjesti nego postoji svijest, nema bračne veze nego partnerske itd. Također laik Jan-Lud Moens, iz zajednice Emanuele, govorio je na temu "Misijska dimenzija župe" i naglasio da misionarenje doista potječe do župe i razvijanja misijske svijesti (žarka želja da svi upoznaju i prihvate Krista, kao i pomaganje potrebnima) u svakome vjerniku.
 
„Svaki je vjernik pozvan i odgovoran za misije“
 
U subotu, 17. svibnja, slavili smo misu u kapelici Presvetoga, u bazilici sv. Petra. Misu je predvodio tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda. U kratkoj je propovijedi naglasio buđenje misijske svijesti i stavio nam na srce molitvu za uspjeh misija u Kini. Potom smo išli na privatnu audijenciju k papi. Najprije ga je kardinal izvijestio o našemu radu. Zajednički radimo da bismo što bolje evangelizirali i pomagali u evangeliziranju. Ona proizlazi iz Kristove ljubavi. Papa je u svom govoru posebno naglasio pravo evangelizacije kao izraz ljudske slobode: "Evangelizacija nije samo dužnost nego i neizostavno pravo, vlastiti izraz religiozne slobode." Ravnateljima je naglasio da su oni izravno u službi pape i biskupa lokalnih Crkava sa zadaćom da se ostvari misijsko poslanje evangelizacije naroda do krajnjih granica Zemlje. Svaki je vjernik, kaže papa, pozvan i odgovoran za misije. Time on stvara zajedništvo. Ljubav Kristova treba zahvatiti srce svakog čovjeka. Ljudi su željni Krista. Treba im ga donositi s entuzijazmom.
 
Svi moraju učiti ne samo primati nego davati
 
Sljedećih dana najprije je prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda kard. Ivan Dias naglasio da smo ovdje zajedno kako bismo zajedno što bolje pospješivali misijsku svijet i rad na svim kontinentima, naglasio je evangelizaciju naroda kao svrhu PMD, a skupljanje novaca kao popratno; naše služenje je u tome da budemo potpuno na raspolaganju Gospodinu; misijska animacija prva je zadaća svakoga ravnatelja PMD. Pitao se koliko smo spremni davati drugima od svojega vremena, materijalnih stvari. Svi moraju učiti ne samo primati nego davati.
 
Zatim je govorio predsjednik PMD mons. Hoser. PMD moraju disati sa svojim misijama i misionarima. Godina sv. Pavla, koju će papa otvoriti u lipnju, treba otvoriti misijski duh. Pitanje je kako danas navješćivati evanđelje i njegove trajne vrijednosti modernome čovjeku. Evangelizacija znači predanje evanđelja cijelome svijetu.
 
Svaki je generalni tajnik govorio o svojemu Djelu i o svojim projektima. Uočeno je kako je premalo interesa za Djelo sv. Petra: pomaganje da domaći sinovi postanu svećenici, pomaganje s misnim intencijama, pomaganje da svećenici u misijskim krajevima imaju neko zdravstveno osiguranje i neku penziju.
 
Zadnji dani bili su posvećeni novim projektima. Za 2007. godinu skupilo se oko 440 milijuna $. Hrvatska je sakupila 591.390 $, od čega za Djelo sv. Djetinjstva 184.313.64 $, dok smo za Djelo sv. Petra skupili svega 3.143,91 $. Ako računamo da Hrvatska ima oko 3.910.000 katolika, onda smo skupili po osobi 0,116 $. Kurioziteta radi Malta u svijetu daje najviše za misije po osobi: 3,7 $ po osobi. Bosna i Hercegovina, koja prema podacima župnika uz blagoslov kuća 2007. ima 459.112 katolika, tijekom 2007. godine prikupila je 176.664,11 $: za Svjetsku misijsku nedjelju 120.525,20 $, Bogojavljenje - Dan svetog djetinjstva 49.495,37 $ i Dan posvete ulja - Dan Djela svetog Petra apostola 6.643,54 $. To je po osobi u BiH 0,384 $.
 
Sav će novac biti podijeljen za projekte u misijskim krajevima svijeta.
 
Zajednička molitva prethodi misijskoj suradnji
 
Na kraju skupštine mons. Hoser je naglasio: zajedničku molitvu od koje potječu zajednički radovi, rad koji nije samo tehnika nego slušati i znati se izraziti, živjeti zajedno ne u protjecanju vremena nego u življenju u vremenu kao kairos.
 
Nama katolicima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ostaje i dalje zadaća: promicati misijsku svijest u svakom čovjeku, otvarati Misijske zajednice u svakoj župi, učlanjivati djecu u male misionare, povezivati sve zajedno s našim misionarkama i misionarima i pomagati u ostvarivanju njihovih projekata: protiv gladi, bolesti, za opismenjivanje, školovanje za zanate, za studij bogoslova misijskih krajeva za svećeništvo.
 
Sve ćemo to uspješnije raditi što veća bude suradnja: biskupa s misijskim ravnateljima, misijskih ravnatelja sa župnicima i obrnuto, župnika sa župljanima, redovnika i redovnica i laika s onima koji su putem Crkve odgovorni za misije. Šteta je što još uvijek ima onih koji rade mimo, čime samo dokazuju da rade, kako je rečeno na Skupštini u Rimu, za sebe i svoje potrebe a ne za Crkvu (ma kako uspješno radili). Crkvi je potrebna zajednička suradnja. Zato ona ne isključuje krovne organizacije pod kojima će se razvijati različite karizme.
 
Dr. Milan Špehar

Tiskaj    Pošalji