Beatifikacija Pauline Jaricot

22. svibnja 2022., Lyon

Beatifikacija Pauline Jaricot

Propovijed kardinala Luisa Antonija Taglea, prefekta Kongregacije za evangelizaciju naroda

Počnimo s pitanjem. Kako da znam da me tko voli? Kako da znam da koga volim? Netko bi mogao odgovoriti govoreći: „To je kada čuvamo darove koje smo primili od onih koje volimo; ili kada imamo njihove slike koje uvijek držimo sa sobom; ili kada čuvamo pisma, tekstovne poruke, e-poruke koje čitamo iznova i iznova, oživljavajući osjećaje koji nikada ne nestaju.“ Naše ljudsko iskustvo ljubavi potvrđuje Isusove riječi u Evanđelju: „Tko mene ljubi, čuvat će moju riječ.“ Držite svoju riječ, dar njegove riječi.

Volimo li Isusa dovoljno da cijenimo njegovu riječ, a to je riječ Oca koji ga je poslao? Držati Isusovu riječ znači slušati ga, učiti od njega, razmatrati i moliti njegovu riječ, kao što je to činila njegova sveta Majka. Ali to ne bi trebao biti oblik sentimentalnosti, niti to znači zaključati Isusovu riječ u škrinju. Isus je rekao: „Ako me ljubite, čuvat ćete moje zapovijedi.“ Isusova je zapovijed da ljubimo jedni druge kao što je on ljubio nas. Vjernost Isusovoj riječi podrazumijeva da živimo po njegovoj riječi, postupamo po njegovoj riječi i učinimo njegovu riječ ljubavi pravilom našeg života. Ali ne trebamo zaboraviti da Isus nije samo glasnik Božje riječi; on je sam Riječ Božja koja je postala Čovjekom. Ljubiti Isusa znači dopustiti mu da aktivno prebiva u nama, da bismo sa svetim Pavlom mogli reći: „Krist živi u meni; svoj život u tijelu živim po vjeri u Sina Božjega, koji me ljubio i sebe predao za mene.“ (Galaćanima 2, 20) Ljubiti Isusa znači odgovoriti zahvalnošću onomu tko nas je prvi ljubio. Ljubiti Isusa znači dopustiti njemu, koji je Riječ Božja, da živi, ??djeluje i ljubi u meni i po meni. U Pauline Jaricot vidimo živa svjedoka snage ljubavi prema Isusu, ljubavi koja postaje poistovjećivanje s Isusom. To nas dovodi do moje druge točke.

Ljubiti Isusa vjernošću njegovoj riječi dar je od Boga u Duhu Svetome. Isus je rekao: „Zagovornik, Duh Sveti, kojega će Otac poslati u moje ime – on će vas naučiti svemu i učiniti da se sjetite svega što sam vam rekao.“ Slaba smo ljudska bića. Kada što ne razumijemo u potpunosti, ignoriramo to i na kraju to zakopamo. Nemamo baš dobro pamćenje ili možda biramo ono što pamtimo. Ako mi se ono što se poučava čini jednostavnim ili korisnim, slušam. Ako to zahtijeva samoodricanje ili samožrtvu, ja to zaboravljam. Moramo priznati da voljeti Isusa držeći njegovu riječ nije moguće samo ljudskim trudom. Bog zna da to ne možemo učiniti sami; zato Bog šalje Duha Svetoga da nas neprestano poučava i podsjeća na Isusovu riječ. Ljubav prema Isusu uključuje otvorenost za poticaje i iznenađenja Duha Svetoga. Apostoli su u prvom čitanju slušali Duha Svetoga, koji im je pomogao da na nov način razumiju Isusovu riječ, otvarajući tako svoje poslanje ljudima poganskog podrijetla. Duh Sveti nas vodi da idemo svim nacijama i svim narodima u poslanju ljubavi. Duh Sveti osigurava da ne držimo Isusovu riječ kao predmet prošlosti, kao u muzeju. Umjesto toga Duh Sveti otvara nove putove, tako da Isusova riječ i ljubav mogu doprijeti do više ljudi.

Čudimo se koliko je Pauline Jaricot bila poslušna Duhu Svetomu, koji ju je potaknuo novim idejama i inicijativama za širenje evanđelja i služenje siromašnima. U tome je slijedila veliku duhovnu, misionarsku i društvenu tradiciju Crkve u Lyonu.

Neki bi mogli reći da primanje dara Isusove riječi i dara Duha Svetoga uključuje teške odgovornosti, kao i odbacivanje i progon. To potvrđuje iskustvo apostola, svetaca i mučenika. Ali tješi nas i drugi Isusov dar: mir. Isus kaže: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.“ Ako ljubimo Isusa, čuvat ćemo njegov mir, a ne mir svijeta ili sila koje se protive Bogu. Evo nekoliko primjera kako svijet daje mir: kada težnja za sebičnim interesom određuje odluke i postupke, kada jedna skupina dominira nad drugima, kad se resursi rasipaju i koriste za ekstravagantan način života, kad se ljudske osobe eliminiraju jer nije zgodno živjeti s njima, kada zidovi sprječavaju ljude koji su drugačiji od nas da nam se približe, kada ima dovoljno novca za proizvodnju oružja, ali nedovoljno da se osigura pristup vodi, hrani, domu, obrazovanju, lijekovima i poslovima. Svijet koristi te strategije za mir koji je njegov vlastiti. Isusovi učenici, sa svoje strane, kako oni doživljavaju dar njegova mira, puninu Božjih blagoslova? Pogledajmo neke primjere. Sveti Petar i ostali učenici radovali su se što su bili dostojni trpjeti progon u ime Isusovo (Dj 5, 41). To je Isusov mir. Sveti Pavao kaže da je Isus naš mir, onaj koji je srušio zid mržnje među narodima (Efežanima 2, 14). To je mir u Isusu. Sveti Pavao je prihvatio gubitak svega da bi stekao Krista (Filipljanima 3, 8). To je Isusov mir. Služenje Isusu u gladnome, žednome, strancu, golome, bolesnome, zarobljeniku vodi do vječnog blaženstva. To je Isusov mir. Samo će mir Isusov obnoviti čovječanstvo i zemlju. Kristov mir dao je Pauline Jaricot spokoj, strpljenje i hrabrost da se suoči s fizičkim poteškoćama, klevetama i poniženjima. To je Isusov mir.

Razmišljali smo o tri dara: o daru Isusove riječi, o daru Duha Svetoga i o daru Isusova mira. Tko s radošću prima te darove, postaje Isusov prijatelj, misionar Crkve, brat ili sestra siromaha i oruđe sveopćeg bratstva i mira. Blažena Pauline Jaricot postala je sve to jer je prihvatila Božje darove. Sad je red na nama!