Annecy, 28.06.2022

Razgovor s ocem djevojčice koja je čudesno ozdravila nakon molitve Paulini Jaricot, utemeljiteljici Djela za širenje vjere

Mi smo četveročlana obitelj – Nathalie, Lou-Anh, Mayline i ja, Emmanuel. Lou-Anh je rođena u Nizozemskoj, a Mayline u Versaillesu, u Francuskoj. Radimo isti posao više od dvadeset godina i supruga i ja upoznali smo se u jednom od restorana u kojima smo radili. Proputovali smo mnoge zemlje i gradove zbog posla, a sad smo se smjestili u Annecyju. U braku smo već dvadeset godina i veselimo se proslavi i obnovi naših zavjeta.

2. Možete li nam ispričati što se zapravo dogodilo Mayline 2012. godine?

Planirali smo preseliti se iz Lyona u Mandelieu (južna Francuska) i unajmili smo mali stan u Lyonu da bi Mayline i Lou-Anh završile školsku godinu. Željeli smo se oprostiti s obiteljima školskih prijatelja te smo organizirali malu zabavu za djecu i roditelje. Dok smo jeli, Mayline se počela gušiti komadićem hrane. Krenula je prema meni držeći se rukama za vrat da bi pokazala da ne može disati. Unatoč svim mojim pokušajima da izvadim taj mali komadić hrane, došlo je do zastoja disanja i zatajilo joj je srce. Hitna pomoć ju je uspjela vratiti u život. Tijekom noći u bolnici ponovno je imala nekoliko srčanih udara. Liječnici su se silno trudili održati ju na životu.

Nakon mnogo dana koje je provela u komi, stanje je bilo sve gore i gore. Iako je mogla disati i njezino srce je radilo, mozak joj je pretrpio preveliko oštećenje da bi mogao upravljati tijelom. Smanjio se i svi neurosignali su nestali. Sve je upućivalo na to da će uskoro uslijediti smrt.

4. Koji je bio savjet liječnika s obzirom na stanje u kojem se nalazila Mayline?

Nakon obrade svih rezultata pretraga, liječnici su nam ponudili „plan“ za njezinu smrt. Budući da je još disala, jedino što je dobivala bila je hrana. Da joj ublaže bol, liječnici su predložili da prestanemo s hranjenjem, da bi mogla preminuti umjesto da ostane u stanju nepovratne kome. 

5. Zašto ste odlučili moliti devetnicu Pauline Jaricot, a ne kojoj poznatijoj svetici?

Jedna majka u školi koju su djevojčice pohađale, a koja je već izgubila dvoje djece, nije mogla pustiti da Mayline premine a da ne zamoli Pauline za pomoć. Stoga nam je odlučila dati devetnicu koju bismo oboje molili tijekom tih devet dana.

Ta majka, Elisabeth, članica je Društva žive Krunice, koju je pokrenula upravo Pauline. U to vrijeme obilježavalo se 150 godina od njezine smrti. Nathalie i ja smo molili Pauline da se zauzme kod Boga da vrati Mayline u život. Zadnji dan devetnice bio je zadnji dan škole i s drugim smo roditeljima molili u crkvi.

Tog dana Mayline je premještena u drugu bolnicu, na jugu Francuske. Isti taj dan kad smo ju posjetili, vidjeli smo da je drugačija. Pitali smo bolničare je li se što dogodilo na putu, no oni su rekli da nije. Ipak, mi smo tvrdili da je nešto drugačije. Liječnici u toj bolnici bili su uvjereni da su iz Lyona došli krivi nalazi, jer nisu odgovarali njezinu stanju. Oni su tvrdili da Mayline ne će umrijeti, ali da će doživotno ostati u krevetu i vegetirati. Nekoliko dana nakon što smo završili devetnicu, njezino stanje je počelo ići nabolje. Mi smo stalno liječnicima govorili da se stanje mijenja, no oni su nas uvjeravali da to nije moguće, već da to eventualno mogu biti refleksni pokreti. Nekoliko dana nakon završetka devetnice, za vrijeme dok smo bili u sobi zajedno s liječnicima, Mayline je zazvala mamu. Tad su i oni shvatili da se stanje promijenilo. Mayline je počela otvarati oči i njezin povratak u život liječnici su objasnili kao nevjerojatan.

Nakon nekoliko godina liječnicima nije bilo jasno kako Mayline može hodati, govoriti i pohađati školu, jer trebala je ili umrijeti ili ostati u komi do kraja života, pa su tražili da još jednom ponovimo sve pretrage. Tako je još jednom napravljena čitava obrada i provjera moždanih funkcija. Sve je bilo u redu i točno kako treba biti ili potpuno obnovljeno. I dalje je sve bilo nevjerojatno, ali istinito! To je prvi puta u medicinskoj povijesti da se mozak koji je potpuno izgubio funkciju i koji se smanjio u potpunosti povratio sve funkcije.

6. Kako ste se osjećali kad je Crkva priznala ozdravljenje vaše Mayline kao čudo?

Od 2012. godine znali smo da je riječ o čudu. Znali smo to i konkretno doživjeli te nam nitko ne može tvrditi ništa drugo. Papina objava osam godina nakon toga potvrđuje da je čudo Pauline Jaricot službeno priznato. Kad je sve službeno objavljeno, bila je to velika zahvala i trenutak milosti koji oduzima dah. Ono na čemu smo zahvaljivali postalo je stvarno i bio je to najbolji način da proslavimo sav rad i trud koji je Pauline uložila u izgubljenu situaciju s Mayline.

7. Koliko je Pauline Jaricot važna u životu vaše obitelji?

Pauline je u svim mojim molitvama i uz mene od 2012. godine. Puno smo naučili od nje. Mayline smo upoznali s Pauline. Oduvijek smo željeli objasniti joj kada bude dovoljno odrasla kako su Pauline i Bog bili uz nju ne samo na dan čuda, već i u mnogim drugim okolnostima. Mayline sada vrlo dobro zna tko je Pauline, kako je izgledao njezin život i kako je pomagala radnicima.

8. Što za vas znači beatifikacija Pauline Jaricot?

Upravo će taj trenutak biti najintenzivnija i najtoplija proslava zahvalnosti. Dan kad će Pauline biti otkrivena svijetu ne samo zbog svoje odanosti Isusu, nego i zbog svoje uloge u ostvarenju čuda svima pokazuje da Bog svakodnevno daje znakove svojih djela po svima nama i u našim životima.

Čak i ako je ova priča imala užasan početak, završetak je prekrasan. Ostali smo četveročlana obitelj, bez obzira na lošu dijagnozu. Devetnica Paulini potaknula nas je da otkrijemo najveću ljubav koju možemo primiti, a posebno Mayline. Također nam je pokazala da molitvom možemo postići čuda i nevjerojatne stvari. Ljubav koju smo u molitvi primili od svih izravno je ušla u najdublje područje naše duše.

Ljubav je isto tako čudo za sebe. Kršten sam nekoliko godina nakon nesreće, jer je ono što sam proživio konačno bio odgovor na sve moje sumnje. Molim vas, volite sve, jer to je najbolji lijek za sve bolesti, a toliko ćete dobiti natrag. Puno hvala!