Bolivija, 10.05.2022

Školska i pastoralna godina u misijama

Povratak u školske klupe

Nova školska godina

Početak mjeseca veljače naznačuje početak nove školske i pastoralne godine u Boliviji. Premda su još uvijek na snazi sigurnosne mjere protiv širenja koronavirusa, u našoj misiji nova školska godina naznačila je i redovit povratak u školske klupe. Kako to obično u ruralnim mjestima biva, početak školske godine ne označava i stopostotnu prisutnost učenika na nastavi, jer mnogi su od njih još uvijek na poljima, čuvajući stoku ili pomažući roditeljima u zemljoradničkim poslovima. Mnogi se pak ne upisuju u novu školsku godinu zbog ekonomskih razloga. Premda je u Boliviji osnovno školstvo besplatno, velik broj učenika zbog nedostatka školskog pribora ne kreće na nastavu. Naša misija nalazi se u kraju u kojem je najveća zemljoradnička grana sadnja šećerne trske. Kako u ovo vrijeme nema većih sezonskih poslova na poljima, tako roditelji jedva mogu priuštiti svojoj obitelji redovitu prehranu, dok su za njih školovanje djece i školski materijal manje bitni.

Naša je misija i ove godine, zahvaljujući našim dobročiniteljima, pribavila školski materijal za 11 sela, u vrijednosti od oko 70 000 kn. Na taj način pomoglo se najugroženijim dijelovima naše misije, da zbog teške situacije djeca ne bi izostala sa školske nastave, koja im je itekako bitna za lakšu budućnost i bolje sutra.

Pomoć u naobrazbi

Uz početak školske godine započele su i pripreme za održavanje programa za pomoć u obrazovanju siromašne djece iz razorenih obitelji ili roditeljski zanemarene djece, zaostale u školskom gradivu. Svjesni činjenice krhkosti obrazovnog sustava u Boliviji, posebno u ruralnim sredinama, gdje se događa da se djeca u trećem razredu osnovne škole ne znaju potpisati, tečno čitati ili zbrojiti dva dvoznamenkasta broja, odlučili smo i ove godine uložiti naše napore ne bismo li na kraju školske godine mogli vidjeti bolje rezultate mnogih učenika. Zasada u programu imamo upisano 360 učenika, između trećega i šestog razreda osnovne škole, a mjesečni troškovi iznose 70 000 kn. Program djeluje u 10 centara na teritoriju naše misije, a sastoji se od toga da četiri puta tjedno po dva sata djeca zajedno s našim učiteljima ponovno prolaze školsko gradivo te na kraju učenja dobivaju jedan obrok, koji ujedno služi i kao motivacija za dolazak na učenje. Svako je dijete uvedeno u naš registar i na kraju tromjesečja dužno je donijeti ispis zaključnih ocjena iz škole. Uspoređujući rezultate svakoga pojedinog djeteta, dajemo preporuku učiteljima na čemu u novom tromjesečju trebaju poraditi sa svakim pojedinim djetetom. Ako cijeli naš razred nazaduje u prosjeku školskih ocjena, primorani smo, nažalost, otpustiti dotičnog učitelja.

Naš cilj je postići ono što se pruža djeci u privatnim školama, samo što to u našem slučaju želimo ostvariti za najsiromašniju djecu. Nemoguće je u našem programu čuti ono što se u državnim školama povremeno čuje od učitelja: „Nisam ja dovoljno plaćen da ti dva puta ponavljam ili posebno objašnjavam školsko gradivo.“ Naša misija želi biti znak nade djeci s ruba društva i dati im prigodu koja im često nedostaje da bi postigla bolje rezultate i otvorila si put prema višem obrazovanju.

Nova pastoralna godina

Početak mjeseca veljače redovito je u našoj Nadbiskupiji Santa Cruz rezerviran za usavršavanje vjeroučitelja. Vjeroučitelji iz urbanih dijelova misije sudjelovali su na seminaru vođenu online iz nadbiskupijskoga katehetskog ureda, dok smo za vjeroučitelje iz ruralnih mjesta organizirali usavršavanje u Mineru u središtu naše misije. Sveukupno imamo oko 60 priučenih vjeroučitelja i pomoćnih vjeroučitelja, koji nam pomažu u redovitoj ketehizaciji u 22 filijale naše misije. Bez angažiranih vjernika laika bilo bi nemoguće zamisliti redovitu katehizaciju u našim filijalama. Premda su neki naši vjeroučitelji, uz pastoralno vijeće, izravno odgovorni za filijalne kapele, nitko od njih ne dobiva nikakvu novčanu naknadu za svoju aktivnost. Oni se osjećaju od Gospodina pozvanima te, uza svoje svakodnevne obveze na poslu i u obitelji, dobar dio svojeg vremena posvećuju crkvenoj zajednici. Naše vjeroučitelje iz bližih mjesta nastojimo tjedno pratiti putem trajne formacije, dok vjeroučitelje iz daljih mjesta okupljamo na trajnoj formaciji barem jedanput mjesečno.

Uz početak korizmenog vremena obično je povezan i početak upisa u novu vjeronaučnu godinu. To je vrijeme kada prestaju „karnevalske ludosti“ i vjernici se vraćaju redovitim susretima na bogoslužjima. Dva su trenutka u liturgijskoj godini na poseban način izražena, kad su naše crkve premalene da bi prihvatile broj vjernika koji pristupaju bogoslužju, a to je na Čistu srijedu i Veliki petak. Omeđeni tim posebnim danima, nastojimo probuditi odgovornost svakog vjernika laika u evangelizaciji djece i mladih. Potičemo vjernike da u sredini u kojoj žive budu misionari te potaknu svoje ukućane, susjede ili prijatelje da otkriju ljepotu vjere i zajedništva s Gospodinom, kojega na poseban način susrećemo u sakramentnim slavljima. Upravo najveći broj upisanih na župnu katehezu dolazi od tog načina prve evangelizacije. Neizostavni su i naši obilasci škola i instituta te prisutnost u medijima, gdje u konkretnu susretu s djecom i mladima nastojimo pozivati na življe uključenje u crkvenu zajednicu.

Misijska Crkva

Bitna oznaka pastoralnog rada stalno je traganje za novim načinima evangelizacije onih koji nisu nikada bili u vjeri te ponovljene evangelizacije već krštenih koji su „odlutali“ od vjere. Ovdje se ni u kojem slučaju ne bi mogao primijeniti model da sakramentaliziramo samo one koji dolaze u župu ili slavimo svete mise samo za one koji dolaze u crkvu, jer bismo u tom slučaju ostali bez vjernika. Ovdje se radi o stalnu izlasku na „periferije“ društva i mjesta, što je vrlo zahtjevan posao te iziskuje dobru pripremljenost i timski rad. Isus nam je dao zapovijed da budemo „ribari ljudi“ i „pastiri koji idu u potragu za izgubljenim ovcama“, stoga bi naša tromost u tome bila izdaja Isusove zapovijedi.

Među našim vjeroučenicima nerijetko možemo pronaći i one čiji su članovi obitelji djelomično ili u potpunosti pripadnici drugih kršćanskih zajednica ili sekta. U jednom od susreta s roditeljima naših vjeroučenika jedna majka me zamolila da bude oslobođena pratnje svoje kćeri krizmanice na misnim slavljima jer pripada drugoj kršćanskoj zajednici. Tijekom osobnog razgovora dotaknuli smo se brojnih predrasuda o Katoličkoj crkvu koje je ona nosila u svojoj nutrini, ne uspijevajući shvatiti želju svoje kćeri da bude katolikinja kada nitko u obitelji nije član Katoličke crkve. Otklanjajući jednu po jednu predrasudu, došli smo do onoga osobnog dijela, kad je majka počela progovarati o svojim emocionalnim ranama i grijesima, svjedočeći suzama izranjenost nutrine i krik ispunjen željom da se oslobodi krivice te zadobije mir i radost srca. U tom trenutku dobio sam poticaj Duha Svetoga da izmolim nad tom majkom spontanu molitvu oslobođenja i ozdravljenja, što sam i učinio. Nakon molitve njezino se lice izmijenilo, a još od suza mokri obrazi nisu mogli sakriti osmijeh. Premda nije dobila sakramentno odrješenje grijeha, otišla je svojemu domu svjesna Božje ljubavi kojom je ljubljena te osnažena nadom oproštenja i novog života, poput one žene kojoj je Isus uputio riječi: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“ (Iv 8, 11) Riječi u kojima se nazirao izraz stvarne potrebe, „doći ću opet u Crkvu“, daju nadu da svaki naš napor oko onih „odlutalih“ Gospodin milosno nagrađuje.

Fra Ivica Vrbić