„Ti si mi spasio život“
Junak ovoga živog događaja je Venuste Nshimiyimana
Dragi prijatelji, evo me k vama nakon dužeg vremena, s jednom radosnom viješću o životnom putu mojega prijatelja iz naše Župe Rango, gdje sam drugi put na misionarskoj službi. U ove dvije godine što sam ponovno u ovoj župi, nakon dvadeset godina proživljenih u glavnom gradu Kigaliju, doživio sam toliko radosnih susreta. Mnogi mi zahvaljuju što sam im pomogao da završe školovanje u svim mogućim strukama. Drugi što sam im sagradio kuću, što sam im dao kozu ili kravu... Ali ovo je nešto posebno.
Junak ovoga živog događaja je Venuste Nshimiyimana (Vjeko Bogu hvala). Siroče bez oca. Majka udovica donijela ga je k meni, sva očajna, kad sam bio u ovoj župi davne 1999. godine. Nosila ga je u naručaju bolesna. Imao je deset godina. Krvario je na vratu. Operirali su ga u bolnici Butare. Otpustili ga bez ikakve nade da bi mogao ozdraviti, s dijagnozom – rak na vratu. Ja sam rekao majci da se na plaši, jer da je Bog jači od raka. „Treba se moliti. Ali učinit ćemo sve što je u našim mogućnostima da ozdravi.“
Sljedećeg dana zajedno s majkom odvezao sam ga nekih pedesetak kilometara daleko k jednoj časnoj sestri specijalistkinji za kirurgiju. To je jedna misionarka s dugim stažom u Ruandi. Zove se Uta, rodom je iz Njemačke. Ona ga je uzela na brigu. Operirala ga je i očistila mu ranu. Poslala je jedan uzorak tkiva u Njemačku. Nalaz je bio pozitivan, to je zloćudni tumor. Od dobrotvora je dobila potrebne injekcije da spriječi širenje i da se zaliječi oboljeli dio vrata.
Dobra liječnica, pravi lijek – i Bog je učinio svoje. Mali dječak Venuste nastavio je učiti u osnovnoj školi. Budući da je ozdravio, nisam se više brinuo za njega – ta tolike sam za svojeg boravka u župi vozio k liječniku! Tko bi se mogao brinuti za svakoga? Također, kad sam otišao iz Župe Rango u dom siročadi u Kigali – koliko sam vozio male djece i odraslih k liječnici Uti i bili su operirani od raznih tumora! Mi misionari ne možemo ih slijediti u životu. Posebno kad smo premješteni u drugu misiju. Ponekad se susretnemo i oni nam govore o tome kako su ozdravili, pa se radujemo i zahvaljujemo Bogu.
Tako je bilo i s Venustom – potpuno sam ga izgubio iz vida. Međutim, ove godine on je došao k meni s pozivnicom za svećeničko ređenje i mladu misu. On je sam donio pozivnicu. Došao je s mamom, pitajući me poznajem li njega i mamu. Nisam poznavao ni jedno ni drugo. Onda mi je on ispričao da je on onaj dječak koji je bolovao od raka na vratu i kojeg sam odvezao na operaciju k njemačkoj liječnici. Pokazao mi je ožiljak na vratu. Ozdravio je i nastavio školovanje sa željom da postane svećenik.
Rekao mi je: „Bog me je spasio po tebi i dr. Uti, odlučio sam mu se posvetiti!“ Završio je sjemenište i bogosloviju u Družbi Srca Isusova i Marijina. Sad je pred ređenjem i moli me da budem s njima u toj radosti.
Zaređen je za svećenika 19. veljače na sjeveru Ruande, prije korizme. Nisam mu bio na ređenju – bio je naš župnik, kojeg sam zamjenjivao u našoj župi. Osim toga misa ređenja traje dugo – oko četiri sata – pa to nije više za moje godine. Dr. Uta je bila na ređenju. Ja sam odlučio biti na mladoj misi u našoj župi.
Mladu misu proslavili smo u nedjelju 13. ožujka u našoj Župi Rango. Premda je vrijeme korizme, bila je to prava svečana mlada misa. Bilo nas je puno svećenika – nas domaćih salezijanaca, zatim biskupijskih svećenika te posebno pripadnika Družbe Srca Isusova i Marijina, kojoj mladomisnik pripada. Bilo je puno časnih sestara iz raznih redova, iz naše župe i okolnih župa, a osobito sestara iz Družbe Srca Isusova i Marijina. Crkva je bila ispunjena, a mnogi su pratili misu izvan crkve, jer nisu mogli naći mjesta u crkvi.
To je peta mlada misa u našoj župi. Ove godine trebali bismo slaviti srebrni jubilej župe. Zanimljivo, 25 godina župe, a u njoj se promijenilo pet župnika i župa je dala pet svećenika – Venuste je peti.
U svojem zahvalnom govoru na kraju mise mladomisnik me pozvao k sebi, zagrlio me pred ljudima govoreći: „Otac Danko mi je spasio život – zahvaljujući njemu, ja sam danas svećenik!“ Za vrijeme svečanog programa poslije mise više puta mi je ponovio: „Ti si mi spasio život, tebi zahvaljujem da sam ja sada svećenik!“
Ja zahvaljujem Bogu, jer je sve dobro od njega!
Don Danko Litrić, Uganda
Tiskaj 