Posebna vrsta patnje
Neke prakse iznimno su brutalne, a posebno su tužne zato što uključuju djecu
Svaka nova generacija za sebe misli da je naprednija od prethodne, ali dokaz da to nije baš tako, nažalost, neke su tradicije koje još uvijek i danas postoje u svijetu. Međutim, ne govori se o tome često, pa nismo ni svjesni da je to prisutno.
Neke prakse iznimno su brutalne, a posebno su tužne zato što uključuju djecu. Vjerovali ili ne, ali u nekim krajevima svijeta roditelji prodaju vlastitu djecu da bi na njima zaradili. Iako znaju da će djeca biti izložena patnji i neljudskim uvjetima, nude svoju djecu da bi zaradili. Druga je vrsta patnje žrtvovanje djece. Zvuči strašno i kao iz ružnih horornih filmova, ali oblici ljudskog žrtvovanja zaista postoje. To se razvilo u posao u kojem vračevi lijepo zarađuju.
Podijelit ću s vama jednu situaciju koja se nedavno dogodila.
Misija Tatale iznimno je siromašna i većina stanovnika živi bijedno. Živi se od zemljoradnje, a budući da nema strojeva i sve se radi ručno, nedostatak vode velik je problem i teško je preživjeti. Obitelji žive u brizi i opterećene s puno problema.
Jedan katolik je pozvao svećenika da mu blagoslovi kuću. Nakon blagoslova svećenik se malo družio s obitelji. U jednom trenutku domaćin je rekao da mu je susjed vrač i po narudžbi kolje/ubija djecu.
Što je pozadina priče? Kad smo došli u Misiju Tatale 2016., otkrili smo tri najveća običaja plemena Basare i Konkomba koja se protive kršćanstvu: poligamija, žrtvovanje duhovima predaka i malim bogovima te ubijanje (ljudske žrtve) djece koja su ili tjelesno ili mentalno hendikepirana. Ponekad je dosta da je djete pothranjeno (koža mu izgleda stara) i žrtvuju/ubiju ga.
Čovjek koji nas je pozvao na blagoslov kuće otkrio je da je to posao njegova susjeda, vrača. Svećenik je zamolio da porazgovara s vračem, koji je sve priznao i rekao da dvoje djece upravo čeka na klanje. „Ako hoćete dat ću vam ih. Dodijalo mi je ubijati ih.“
Dok je taj svećenik to nama ostalima ispripovjedio, krv mi se sledila u žilama. Odlučili smo spasiti djecu i odmah otišli u selo Nachamba II preuzeti djecu i udomiti ih. Jasno, o svemu je obaviješten i biskup, koji je pomogao da djecu dovedemo u prihvatni centar u mjestu Sang. Taj centar vode časne sestre. Ja sam inzistirao da nakon spašavanja djece sve prijavimo policiji. To žrtvovanje djece moramo zaustaviti svi zajedno. Nisu se svi složili zbog straha od mogućih posljedica. Konačno smo odlučili sve ispričati gradonačelniku, nadajući se da će poduzeti što je potrebno.
Kad se u obitelji Konkomba, Basare i drugim plemenima rodi hendikepirano dijete ili se s vremenom pokaže da se dijete mentalno ne razvija, onda se posavjetuju s vračem, koji to proglasi urokom, opsjednućem od zlih sila i to je onda stigma na obitelji. Da bi se toga riješili, plate vrača da ih eliminira. U ovom slučaju doznali smo da vrač ide u obitelj i kad mu plate dogovorenu cijenu, on preuzima djecu i žrtvuje ih. Obično mu je dupla zarada: obitelj mu plati da se riješi nepoželjna djeteta, a drugi mu opet plate da dobiju neke organe djeteta za što jaču magiju ili uspjeh u poslu. Ovu smo djecu na fotografijama spasili (trebalo ih je biti četvero), ali tko zna koliko ih je tako nestalo.
Iako živimo u 21. stoljeću, rituali ubijanja i žrtvovanja djece odvijaju se još i u nekim drugim krajevima Afrike. Bože, oslobodi nas ovog zla!
Gana, don Ivan Stojanović
Tiskaj 