Izgradnja Misije Adea
Vjernici Misije Adea dobili dozvolu graditi novu misiju
Nakon što su pripremljeni svi dokumenti koji su potrebni za izgradnju nove misije, došlo je vrijeme da se organizira sastanak s vjernicima. Svaka vanjska postaja ili filijala imala je po jednog člana na sastanku, a uglavnom su to bili katehisti iz vanjskih postaja. Sastanak je zbog nedostatka prostora organiziran u školi. Bilo je tijesno, ali s krovom nad glavom. Nakon uvodnih riječi i pozdrava pročitano je biskupovo pismo, koje je izazvalo buru oduševljenja i slavljenja Boga, jer su konačno vjernici Misije Adea dobili dozvolu graditi novu misiju zajedno sa svojim bijelim ocem, kako zovu misionara Gabrijela.
Naravno, ja sam ustao i vjernicima od početka do kraja objasnio što je to nova misija. Da to nisu samo zgrade te da se pastoralni, liturgijski i sakramentni život u župi mora razvijati zajedno s gradnjom: Crkve, škole i bolnice… Tražio sam da se i vjernici uključe aktivno u izgradnju misije na svakom području. Da bi to moglo sve skupa funkcionirati, morali smo izabrati vijeće za razvoj nove misije. Oni su tako, uz vijećanje i rasprave od nekoliko sati, izabrali vijeće od devet članova. Svaki je dobio naziv i zadatak kojim će se u buduće baviti. Nakon toga odlučili smo da svaki od članova vijeća iznese svoje sugestije kako i što dalje, ali da sve bude u skladu s biskupovom odlukom da se prvo završi crkva, koja je već započeta. Svi smo se složili da ipak treba napraviti rekonstrukciju crkve. Za takav zahvat trebali su nam arhitekt i građevinski inženjer. Hvala Bogu, ti su ljudi već bili nazočni na sastanku te su mogli ljudima dati odgovore na mnogobrojna pitanja.
Pošto je misija teritorijalno veoma velika i s velikim brojem vjernika, oko 20 000, postavljeno je pitanje što učiniti s filijalama Nyirkidi i Alir. Obje su započele s izgradnjom Crkve i obje su se zajednice već od prije konzultirale s arhitektom i građevinskim inženjerom. Tako su radovi mogli biti nastavljeni. Sve tri crkve napravljene su na kamenu i imaju dobre temelje. Stupovi su snažni i imaju dobru nosivost. Ali ostaje problem što je gotovo nemoguće u ovim uvjetima graditi tri crkve istodobno. Ponovno se otvorila žučna rasprava i trebalo je ljudima objasniti da je ipak središte misije Adea.
Posebnu molbu imali su vjernici sve tri glavne postaje, a to su škole i bolnice, koje su u lošem stanju i trebaju velika ulaganja da bi se moglo koliko-toliko normalno raditi u njima i da bi mogle primiti sve učenike i sve pacijente. Nažalost, država nije uzela u svoj proračun niti jednu od naših škola ili bolnica, ili pak samo dijelom. Tako da mnogo toga ostaje na Katoličkoj crkvi.
Nakon nekoliko dana trebalo je vidjeti koliko su vjernici spremni raditi na izgradnji misije te smo organizirali novi susret, na kojem su vjernici mogli doći i darovati za izgradnju nove misije. Uglavnom su svi darovi bili u plodovima njihovih polja i njihove stoke. I oni najsiromašniji donosili su kokoši ili najmanji dar, jer i oni žele sudjelovati u izgradnji kraljevstva nebeskoga, kao to oni sami kažu.
Kad sam im rekao da tražim da odmah počnemo i s redovitim misama svakim danom u sva tri mjesta – u Adei, Nyirkidiju i Aliru, nisu to mogli shvatiti. Oni su htjeli samo redovitu misu nedjeljom. Ali nisu mogli shvatiti da se može i treba organizirati misa i svakodnevno. Kad sam uvidio da to ne će ići lako ili gotovo nikako, jer su oni gotovo svi cijeli dan na polju ili sa stokom, još od ranih jutarnjih sati, odlučio sam da im u propovijedi objasnim. Naravno, nije to bilo nimalo lako, jer oni smatraju da, ako je misa u selu, svi ljudi i cijele obitelji idu na misu. S vremenom su shvatili da ipak može biti misa u selu a da samo nekoliko vjernika, koji su slobodni u tom trenutku, bude na misi i da je misa vrijedna čak ako je i „samo“ stotinjak vjernika nazočno. Hvala Bogu, nakon nekog vremena prihvatili su taj program te ja skupa sa svojom subraćom, domaćim svećenicima iz Župe Morulem, redovito slavim misu gotovo svaki dan u sva tri veća mjesta u misiji. Ostale, vanjske postaje posjećujemo samo nedjeljom.
Velika je radost među njima jer im se Bog smilovao i dao im mogućnost da konačno budu ono što jesu: stado s pastirom.
Misionar Gabrijel
Tiskaj 