Ekološko obraćenje
Krunoslav Novak
U mjesecu listopadu slavi se spomendan sv. Franje Asiškoga, svetca koji je u srcu imao duboko usađenu ljubav prema svakomu čovjeku i prema svemu stvorenome. U vremenu kada zemlja daje svoje plodove, lijepo pristaju riječi njegove Pjesme stvorova, u kojoj sv. Franjo ne hvali stvorove, nego Boga koji ih je stvorio. Prije pet godina papa Franjo svoju encikliku Laudato sì – Enciklika o brizi za zajednički dom naslovio je riječima Pjesme stvorova svetog Franje. Enciklika se bavi ekologijom, ali ne na način da bi tek identificirala simptome i probleme koji se odnose na onečišćenje prirode, a da bi onda ponudila neka parcijalna rješenja, koja ne bi mogla zahvatiti problem u cijelosti. Papa ne promatra ekologiju samo kao onečišćenje zemlje, nego uzroke traži u nekim dubljima pitanjima čovjekova odnosa prema životu, odnosu s drugim ljudima, odnosu prema Bogu, koji se manifestiraju i u odnosu prema zemlji. To je prva enciklika koja je posve posvećena temi očuvanja života na zemlji. No spomenimo da je sveti papa Pavao VI. još 1974. godine govorio da nepromišljenom eksploatacijom prirode čovjek riskira uništiti prirodu, ali i sebe samoga.
Dok ubiremo plodove zemlje i zahvaljujemo Bogu za njegova dobročinstva, dobro je promišljati kako živimo i djelujemo ne samo u odnosu prema prirodi koja nas okružuje, nego i kakav odnos ostvarujemo prema internetskim prostranstvima, u kojima danas, napose mlađi naraštaji, provode puno više vremena nego u prirodi. Smeta nam kada prolazimo ulicom i uočavamo smeće ili kada šetajući prirodom naiđemo na odbačeni otpad. Je li tako i u digitalnim internetskim prostranstvima? Trebamo promišljati i o digitalnoj ekologiji iz perspektive čovjeka koji ondje provodi vrijeme, a lako se dogodi da bude okružen sadržajima koji u njemu stvaraju nemir, nesigurnost, strah… Koliko se samo mržnje i neistine širi u različitim komentarima na internetskim portalima i društvenim medijima. Uz tekstove i objave koje pročitamo, naići ćemo i na komentare kojima osobe koje ih pišu ne samo da dovode u pitanje sadržaj teksta koji komentiraju, nego izravno vrijeđaju dostojanstvo drugih. Nažalost, treba spomenuti da u tome nisu izuzetak ni oni koji komentiraju na portalima i profilima društvenih mreža katoličkog nadahnuća, ističući svoju ispravnost, a ponižavajući druge, zatvoreni za bilo kakav razgovor. Biti kritičan ne znači biti destruktivan, to ne smijemo zaboraviti. Čak i kada tko svoj kritizerski i vrijeđajući govor naziva proročkim, važno je imati na umu da je proročki govor sve drugo nego ono što vrijeđa ili kritizira bez poštovanja dostojanstva na destruktivan način. Proročki je govor onaj koji ukazuje na probleme i na nepravilnosti, ali nije rušilački, nego nastoji pronalaziti rješenje problema te otvorenošću za dijalog nikako ne dopušta da uvrijedi dostojanstvo druge osobe ili zajednice.
Govoreći o ljudskim korijenima ekološke krize, spomenuta enciklika Laudato sì na prvo mjesto stavlja pitanje odnosa prema tehnologiji i njezina utjecaja na život pojedinca i društva. Važno je naglasiti da tehnologija može poboljšati kvalitetu ljudskog života, ali kada tehnologija dominira nad etičnošću, kulturom i duhovnošću, čovjek teško postavlja vlastite granice i teško se uči prisebnu samosvladavanju. Nadovezujući se na riječi Romana Guardinija, koji je još 1965. godine ustvrdio da suvremeni čovjek nije naučen ispravno koristiti moć, moguće je danas još više nego tada uočiti da razvoj tehnologije koji čovjeku daje moć nije praćen rastom ljudske odgovornosti, vrjednota i savjesti (usp. Laudato sì, br. 102 – 105). U tom riziku da zastrani u svojoj ljudskosti najviše je izložen čovjek koji toga nije svjestan ili nije uočio te rizike, prije svega za vlastiti život. Neprepoznavanje sveprisutnosti tehnoloških mogućnosti, ali i rizika za kvalitetu života, čini ga ranjivim upravo u njegovoj ljudskosti. Lako će odustati od temeljna poštovanja vlastitoga i tuđega ljudskog dostojanstva radi prividna osjećaja da su njegove objave anonimne te da može bez posljedica vrijeđati druge i iskaljivati se na njima (najčešće slabijima). Onaj tko tako postupa, nema na umu da vrijeđanjem osjećaja, stajališta i uvjerenja drugog čovjeka zapravo ugrožava njegovo temeljno pravo na dostojanstvo. Ispravno korištenje tehnologije, koja čovjeku daje moć, nalazi se prije svega u odgoju za odgovornost. Prepoznati saveznike u odgoju za digitalnu ekologiju značilo bi računati da se trebaju uključiti sve odgojne strukture, formalne i neformalne: škola, obitelj, sredstva društvenih komunikacija, vjerska pouka, različita udruženja, zajednice itd.
Digitalna prostranstva zaista su jedan nematerijalni kontinent, s velikim potencijalima, ali i rizicima da se u njemu razvije nepoštovanje prema prirodnom okolišu. Naime virtualni odnosi naime koji ne inzistiraju na odgovornosti lako se premjeste na područja svakodnevnoga fizičkog okruženja u neodgovornosti za ljude i svijet u kojemu živimo.
Zato nam je, reći će Papa, potrebno ekološko obraćenje, temeljeno na bogatoj baštini kršćanske duhovnosti, koja je tijekom dvadeset stoljeća dala svoj dragocjen prinos u obnovi čovječanstva (usp. Laudato sì, br. 216). Takvo obraćenje znači za vjernike „da plodovi njihova susreta s Isusom Kristom izađu na vidjelo u njihovim odnosima sa svijetom koji ih okružuje. Živjeti svoj poziv da budemo čuvari Božjeg djela bitan je dio krjeposnog života; to nije tek mogući ili sporedni vid našega kršćanskog iskustva.“ (Laudato sì, br. 217.)
Tiskaj 