Don Velimir Tomić
Velik je Bog
Dragi prijatelji misija!
Sve vas srdačno pozdravljam iz naše Misije Kisongo. Dugo se nisam javljao, a tomu je mnoštvo razloga; ponajprije, godine prolaze prebrzo, a k tomu i brojne obveze i razni događaji koji oduzimaju vrijeme za pisanje.
Predsjednik blizak narodu
Dok pišem ovaj članak, Tanzanija je u tuzi zbog posljednjeg ispraćaja našega bivšeg predsjednika Wiliama Benjamina Mkapea, koji je preminuo, a bio nam je predsjednik od 1995. do 2005., kao treći od samostalnosti Tanzanije 1961. godine. Bio je blizak suradnik prvog predsjednika i „oca nacije“ Julijusa Nyererea, koji je preminuo 1999. i koji je dobro vodio Tanzaniju, a narod ga je volio. U mladosti je bio sjemeništarac i stekao je dobru izobrazbu i ljudske vrline te ostao praktični vjernik do kraja života. Pokopan je u svojem selu uz velike počasti te nebrojeno mnoštvo naroda. Sigurno će njegov doprinos ostati dugo u sjećanju ovog naroda. Moglo bi se reći da je imao Salomonovu mudrost te je vođen duhom Božjim ostao vrlo jednostavan i istodobno velik.
Naši početci
Na savjet tadašnjeg nadbiskupa mons. Josafata Lebulua, nas dvojica hrvatskih misionara, don Bernard i ja, osnovali smo novu misiju u Kisongu. Zatekli smo drvenu prostoriju s nekoliko kvadrata u selu Miseyeki, u koje su ponekad dolazili indijski svećenici iz Družbe službe riječi Božje. S obzirom na to da je taj teren bio veoma skučen, uza savjete oca nadbiskupa i njegovih suradnika, nedaleko od tog mjesta kupili smo novi teren za misiju. Ondje živi autohtono pleme Masaji, ali se u zadnjih nekoliko godina naseljavaju i drugi, radi lakšeg zapošljavanja u gradu. Tako se naša zajednica nevjerojatno povećala. Želim podsjetiti da smo misiju osnovali 2014. i izgradili zidanu crkvu za 100-tinjak ljudi. U početku je bila posve dovoljna, ali za kratko vrijeme premalena, pa smo nadogradili nadstrešnicu duplo veću, ali i to je ubrzo bilo nedovoljno. Sjećam se kako su majke s malom djecom godinama sjedile na zemlji ispred crkve, i po suncu i po kiši. Odlučili smo zato napraviti veću crkvu. Vođeni Božjom namisli i uz pomoć dobrih ljudi, kao i nastojanjima naših vjernika, u veljači ove godine pokrili smo tu novu crkvu.
Nezamislivo! Već prije korizme počeli smo u njoj slaviti sv. mise. Dosta je Isusu bilo šest godina bez krova nad glavom! Sad je nova crkva gotova i ožbukana. Još treba kor, sakristija, pa ćemo onda razmišljati o podu te prozorima i vratima, a bojanje dolazi tek na kraju. Ako pogledate najnovije slike, vidjet ćete mnogo ljudi vani, što je znak da je ova nova crkva već sada premalena. Naravno, ne razmišljamo opet graditi novu, ali smo odlučili povećati broj svetih misa, da bi vjernici bili unutra.
Budući da se u zadnjih nekoliko mjeseci život cijelog svijeta promijenio te je odgođen ljetni susret misionara, odlučio sam nastaviti s našim aktivnostima u misiji. Često sam bio u kontaktu s Papinskim misijskim djelima u Zagrebu i Sarajevu, pa njima nemam što novo reći, ali evo nešto malo informacija za vas, prijatelji misija, s kojima nisam često u kontaktu, a koji molite za nas i materijalno nam pomažete da možemo uspješnije širiti radosnu vijest.
Prije jedne godine imao sam ozbiljnih problema sa srcem, što je donijelo dosta promjena u mojem djelovanju. U Tanzaniji sam 32 godine i valjda nije ni čudo što sam, uz bolest, postao usporen te nisam više u stanju sam nastaviti sve započeto kad je sa mnom bio don Bernard Marjanović. Tako sam prošle godine kao pomoćnika u misiji dobio domaćeg svećenika, Francisa Lyima, koji je glavni ekonom u Nadbiskupiji Arusha. S njim se sada lakše sve podnosi. Nakon jutarnje svete mise ide u ured, a subotom i nedjeljom sudjeluje u svim pastoralnim aktivnostima u misiji, kojih je baš i najviše u te dane. Ostale dane u tjednu radi u uredu nadbiskupije te se navečer vraća u misiju.
Nedavna proslava svete Ane i Joakima je bila jako svečana. Sv. misu je predvodio don Francis a ja sam ispovijedao tijekom cijele svete mise jer smo malo pauzirali u ovo doba korone. I sam sam se čudio odakle ovi ljudi! Djeca su najbrojnija jer na sv. misu dolaze i oni koji još nisu kršteni, ali sudjeluju kao i da jesu. Crkva u Africi je mlada, brojna, raspjevana, što nam je velika radost i snaga. Nije teško raditi kad se vide uspjesi i plodovi!
Isus na djelu
Mi smo na raspolaganju za oko 35 000 ljudi s velikim vjerskim razlikama. Jedne treba poučavati, druge uvjeravati, treće razuvjeravati itd. Tako da se teško stiže. K tomu gradnja, posjeti, sastanci u nadbiskupiji, dekanatu, naši župni sastanci, sprovodi, popravci, umor – i vrijeme leti, a godine pritišću. Zajednica je Miseyeki narasla, pa bi već sada dobro došlo još jedno „pojačanje“. Bogu hvala na svemu!
Krajem prošle godine Hrvati iz domovine i inozemstva odlučili su nam pomoći izgraditi i dječji vrtić. Koja je to bila radost za mene! Djeca ovdje nemaju nikakav sadržaj za pamćenje djetinjstva. Bog je doista čudesan u svojim djelima. Zidovi su gotovi i ako Bog da zdravlja, svi grubi radovi mogli bi biti gotovi do kraja godine.
Svima onima koji su sudjelovali i još uvijek sudjeluju u razvoju naše misije i širenju radosne vijesti iskreno i ljudsko hvala, uz obećanje da će uvijek biti u našim molitvama. Neka vas Gospodin čuva, oslobodi svakog tereta te obilno blagoslovi!
Srdačno vas pozdravljam! Živjeli u zdravlju!
Tiskaj 