Kriza pandemije – vrijeme milosti
S. Klementina Banožić
Bez obzira na nakanu sudjelovanja na susretu misionara i proslavi proglašenja blaženom naše sestre Lucije Ripamonti te drugih planova i programa u ovome dragocjenom vremenu, pandemija obustavi sve i okrenu vodu drugim tokom! Ostadosmo na suhom, s tolikim konfuzijama, nagađanjima, obeshrabrenjima, strahom, traženjem zaštite i u suočavanju s novom stvarnošću…
Povijest je najveća i najbolja škola kad ju se zna čitati i gledati očima vjere. Život se odvija između straha i opasnosti smrti, u neizvjesnosti sutrašnjeg dana, no ostaje još jači poziv i oči uprte u Isusa na križu. Uz Isusa i u njegovoj misiji valja nam biti znak Božje prisutnosti i milosrđa među najpotrebitijima!
Već mjesecima pratimo brojne mrtve u sanducima ili vrećama od smeća, bolne rastanke obitelji pogođenih smrću najmilijih članova obitelji, prijatelja, kolega, znanaca, bez nade da će prepoznati gdje su im položili mrtvo tijelo.
Jaz između stanja krize i odgovornih za život naroda, totalna nezainteresiranost vlasti, iskorištavanje masmedija u političke interese, nemoć zdravstvenih ustanova, smrt profesionalaca koji daju živote za spas bližnjega bez potrebne zaštite i sigurnosti, korupcija na najvišem nivou… Uz bijedu svih vrsta, zdravstvene potrebe, glad i nemoć pred realnošću, bez razmišljanja rađa se novi način razmišljanja.
''Došao sam da imate život…'' Nikakav rizik nema onoliku cijenu koliko vrijedi jedna duša.
Kako podržati vjeru u beznađu, pronaći put, pronaći sredstva za život i priči četvrtima najsiromašnijih među siromasima?
Oni su tu, kucaju na naša vrata, viču iz velikih redova: „Sestro, bilo što! Danima ništa ne jedemo…“ „Imam petero djece, šestero djece… Već danima samo popijemo malo vode!“ Grč nemoći pred vapajima rađa stravu, uzbuđenost, iskustvo nemoći, klonulost.
Približavanje Bogu i molitva uključuje vapaje svih čiji vapaji dosežu i do nas i molitva se pretvara u vapaj pred Gospodinom. Uz njega i s njime bude se nove inicijative stvaralaštva i buđenje nade za budućnost, sve u istome nutarnjem pokretu.
Crkva u izlasku prema…? Crkva uvijek ide ususret tužnim licima, koja se ublažuju kada prime malu i neznatnu pažnju. Pomoć za stotine imena, koju slažemo u naše košarice tražeći put prema njihovim obiteljima, put i način da izbrišemo koju suzu, ublažimo bol majka koje nemaju šaku riže za svoju dječicu.
Vrijeme pandemije nova je prigoda da se bude znak Božje prisutnosti, Božjeg milosrđa, Božje ljubavi među najpotrebitijima, među tolikim potrebitima. Hvala svima koji se odazvaše ovim vapajima!
Uz Božji blagoslov i po velikodušnosti svih koji pridonose i žele skupa s nama biti znak velike i plemenite Božje ljubavi u svijetu bijede, rađa se MILOSRĐE i postajemo svjedočka Crkva, evanđeoska – RADOSNA VIJEST.
Neizmjerna zahvalnost Papinskim misijskim djelima Hrvatske, ljubiteljima misija i misijskih djelatnosti širom svijeta, uz iskren pozdrav iz našega lijepog Ekvadora!
Zajedno u molitvi i djelima milosrđa,
vaše časne sestre službenice milosrđa
Tiskaj 