Djela milosrđa u svakodnevnici
Nebeski Otac nas neizmjerno voli i brine se o svima nama
Tijekom naše jubilejske godine, povodom 100. obljetnice utemeljenja družbe Kćeri milosrđa TSR-a sv. Franje, trudimo se radosno živjeti našu karizmu milosrđa i svjedočiti da nas Nebeski Otac neizmjerno voli i brine se o svima nama.
Svjesne važnosti Isusove blizine u našem životu, prošle godine, početkom mjeseca studenoga, započele smo dvosatno euharistijsko klanjanje od utorka do subote u župnoj crkvi. Mi sestre predvodile smo klanjanje s vjernicima laicima, a za to vrijeme jedan franjevac je ispovijedao. Vjernici mogu dobiti potpuni oprost u ovoj jubilejskoj godini, što je velika milost, jer se ovdje vjernici vrlo rijetko ispovijedaju. Neki se ispovjede u Velikom tjednu, prije primanja sakramenata, kao i dok su u bolnici. Nama je to teško shvatljivo, ali je uistinu tako. Zbog toga sam bila veoma tužna i često o tome govorila župniku, a sad sam sretna što su se počeli ispovijedati. Rekla sam da je blažena Marija Petković došla na ovaj otok da njezine sestre pomognu vjernicima rasti u vjeri, a danas jubilejska godina poziva mnoge da se u sakramentu pomirenja susretnu s Isusom. Za vrijeme adventa imali su prigodu za ispovijed svaki dan. Vjernicima je bilo drago doći na klanjanje, pa pitaju kad ćemo nastaviti. Sad sam sama s jednom starijom sestrom, koja tijekom tjedna posjeti nekoliko bolesnika i odnese im sv. pričest, a ja sam zauzeta u kući i domu oko učenica. Nastavit ćemo klanjanje kad se druga sestra vrati s godišnjeg odmora krajem ožujka, pa sve do završetka jubilejske godine, na blagdan sv. Franje.
U Čileu se svečano slavi Marijin mjesec, koji započinje 8. studenoga i završava svečanom procesijom i sv. misom na svetkovinu Bezgrešnog začeća. Svakodnevno se moli Krunica u crkvi i obližnjim kapelicama. Ove godine bila sam zadužena za molitvu u filijali Pid Pid, gdje sam s jednom katehisticom pripremala i djecu za prvu sv. pričest. Bilo mi je drago uključiti se u katehizaciju. Ovdje se prakticira obiteljska kateheza. Budući da su djeca gotovo cijeli dan u školi, dolaze navečer s roditeljima u župu ili kapelicu. Jedan vjeroučitelj poučava djecu, a drugi roditelje. Tema im je zajednička, ali prilagođena katehizantima. Priprema za sakramente pričesti i krizme traje dvije godine. U mojoj skupini bilo je šesnaest prvopričesnika, koji su usprkos hladnu i kišnu vremenu redovito dolazili. To su vrlo jednostavna i draga djeca. Lijepo su se pripremili i radosno očekivali dan prvoga sakramentnog susreta s Isusom. Župnik im je održao ispit, koji su odlično položili, a fra Yanko Pajkuric je predslavio svečano sv. misu i podijelio im sakrament sv. pričesti. Prvopričesnici, roditelji i rodbina bili su sretni, radosni i zahvalni za taj veliki dan, kojeg će se sjećati cijelog života. Poslije sv. mise roditelji su priredili slatki domjenak, uz tortu, kavu i čaj. Zahvalili su katehisticama i katehistu za njihov trud, zalaganje i svjedočanstvo radosnog zajedništva s Isusom. Ta su slavlja uvijek emotivna jer nas sjećaju na dan naše prve pričesti, potiču nas na razmišljanje i zahvalnost za brojne milosti koje svakodnevno primamo po tom sakramentu.
Tijekom jubilejske godine odlučile smo i nešto malo više učiniti za ljude koji žive na ulici, drogirane i alkoholičare. Od mjeseca ožujka redovito im, od ponedjeljka do subote, spremamo topli obrok. Svakodnevno dođe od 25 do 35 osoba. Iako imamo skromne uvjete, svaki dan je sve svježe i ukusno pripremljeno, a oni su iskreno zahvalni i blagoslivljaju sestre. Uz topli obrok nastojimo im posvjedočiti da nas Bog ljubi, brine se o svima i da smo za njega svi važni. Za Božić smo im kupili tople čarape i u našem domu priredili bogatiji ručak, koji je financirala jedna gospođa. Bili su sretni i poslije ručka još su dugo ostali, razgovarali i pjevali. Naš župnik ih je došao pozdraviti, a prijatelji družbe pomogli su u posluživanju. Promatrajući njihovu radost, nazočni su kazali da nam je malo potrebno da budemo sretni i da usrećimo bližnjega. Za vrijeme ljetnih praznika ne dajemo im ručak, jer jedna sama sestra to ne može, ali ako tko dođe tražiti, dobije sendvič.
Početkom ožujka započela je nova školska godina. U naš dom je primljeno dvadeset pet učenica s obližnjih otoka, koje pohađaju srednju školu, a tri studiraju u Castru. Sad sam s učenicama i trudim se pomoći im da marljivo uče i izgrađuju se u ljudskim i kršćanskim vrlinama. Hvala Bogu i dobročiniteljima, uspjeli smo prilično obnoviti dom. Preostalo nam je izmijeniti elektroinstalacije radi sigurnosti, da ne bi došlo do požara. Projekti su gotovi, trebamo ih poslati i nadamo se dobiti pomoć te osigurati sigurnost, a dotada sve u Božje ruke i zagovor naše bl. Marije Petković.
Svim dragim čitateljima, misionarima i prijateljima misija od srca čestitam Uskrs i molim da nas uskrsli Krist obdari svojim mirom, da bismo bili radosni navjestitelji njegova slavnog uskrsnuća.
S. M. Fides Babić
Tiskaj 