RADOSNA VIJEST - br. 155
Uganda, 04.02.2020

Nove kćeri Božje ljubavi u Ugandi

Zahvala na darovima domaćih zvanja

Početak godine u našoj zajednici u Ugandi bio je poseban i vrijeme da zahvalimo na darovima domaćih zvanja kojima nas Gospodin daruje. Dana 8. siječnja 2020. devet sestara naše družbe obnovilo je svoje privremene zavjete, a četiri djevojke ušle su u postulaturu. U subotu 11. siječnja naših pet sestara iz družbe Kćeri Božje Ljubavi dale su svečane vječne zavjete u prisustvu nadbiskupa Mbarara mons. Paula K. Bakyenga i naše viceprovincijalke s. M. Alaidom Mior, FDC.

Činiti Božju ljubav vidljivom

Nadbiskup je u svojoj homiliji predstavio neke podatke o redovničkoj zajednici Kćeri Božje ljubavi. Istaknuo je pet časnih sestara koje su prve stigle u Ugandu prije 21 godinu. „Te sestre nisu govorile istim jezikom s obzirom da su došle iz različitih dijelova svijeta, a i nisu poznavale ni domaći jezik, već su koristile jezik ljubavi. Pokazivale su Božju ljubav u molitvu, u svojoj jednostavnosti i karitativnu djelovanju. Sestrama je bilo najvažnije biti s ljudima u njihovim svakodnevnim radostima i poteškoćama, bez obzira na sve. Upravo njihova želja da budu s ljudima u kratko je vrijeme privukla djevojke iz različitih dijelova zemlje koje su odlučile nasljedovati Krista i stil života redovnica kćeri Božje ljubavi. Danas družba veoma dobro napreduje i ima mnogo domaćih zvanja, pa je čak osnovana i viceprovincija pod imenom Provincija Milosrdnog Isusa“, istaknuo je nadbiskup i čestitao redovnicama.

Nadbiskup je također potaknuo sve koji su bili na svetoj misi da svjedoče pravu ljubav kao djeca Božja i da budu primjeri svojim životima u društvu u kojem žive.

Zavjetovanice su kao znak Božje ljubavi, svojeg zavjetovanja i vjernosti Kristu i Crkvi primile prsten, na kojem je reljef Srca Isusova s trnovom krunom. Srce i trnova kruna trebali bi uvijek podsjećati svaku sestru da je kći „patničke ljubavi“ i da treba učiniti sve da bi ta ljubav doprla do srdaca ljudi i bila uzvraćena. Na kraju obreda zavjetovanja slavlje mise nastavljeno je u vidljivoj radosti svih prisutnih.

Podršku redovnicama svojim dolaskom dali su i brojni gosti, među kojima je bilo 40 svećenika iz različitih biskupija, kao i 30-ak redovnika i redovnica različitih kongregacija. Mnogi su ljudi radosno čekali taj dan te su pomogli u samoj pripremi. Bez obzira na to što mnogi od njih žive vrlo oskudno i siromašno, svi se vole radovati tako lijepim i važnim trenutcima i uvijek su spremni pomoći da tako važan događaj bude pripremljen dostojanstveno i lijepo.

Roditelji zavjetovanih sestara bili su velika podrška i došli su svjedočiti zavjetima svojih kćeri. Posebno bih istaknula slijepu majku sestre Estere i oca sestre Gertrude, koji su uz velike poteškoće došli na proslavu. On je sa svojih 88 godina krenuo autobusom na put dug 1600 km u oba smjera da bi prisustvovao zavjetima svoje kćeri. Zanimljivo je što otac s. Gertrude ima 30-ero djece, a sestra Gertruda je 24. dijete.

Zahvaljujemo dobročiniteljima koji nam pomažu da činimo velika djela u našim misijama u Ugandi. Posebno zahvaljujemo na molitvama kojima nas pratite, jer ova još uvijek relativno mlada Crkva treba našu molitvenu potporu za ustrajnost u onomu što je dobro, lijepo i istinito.

Akcija „Miva“

Neposredno prije ovog događaja u našu Misiju stigao je i vrlo vrijedan dar koji nam je neophodno potreban. Naime, sestre su otvorile novu misijsku postaju u regiji Karamoja, u Biskupiji Kotido, te nam je bilo prijeko potrebno vozilo, jer je to područje vrlo veliko. Odlučeno je da ja idem u tu novu misiju i da se ondje brinem za školovanje djece i otvorim domaćinsku školu za žene.

Ovim putem posebno zahvaljujemo Papinskim misijskim djelima Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije što su nam pomogli u nabavi vozila po Akciji „Misijska vozila“. Svakodnevno ste u našim molitvama. Za vas smo molili i na svečanosti vječnih zavjeta naših sestara. Bog vas sve blagoslovio!


S. Vedrana Ljubić,
misionarka u Ugandi


Zahvalne smo Gospodinu što smo ušle 8. siječnja u postulaturu. Bio je to poseban trenutak za sve nas, a prethodila mu je bliža priprava na duhovnim vježbama, koje su trajale tjedan dana. Od srca zahvaljujemo viceprovincijalki, njezinim savjetnicama i odgajateljicama što su nam dopustile da uđemo u ovaj redovnički stupanj i što su nam organizirali duhovne vježbe s temom „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“ (Iv 15, 16). Na vježbama smo mogle čuti kako naš poziv nije samo za nas, već je Gospodin taj koji nas je izabrao za sebe. Govorili smo o životu u zajednici, koji će biti dobar i plodonosan kad se međusobno ljubimo i da je upravo ljubav prema drugima ono najvažnije da bismo po našoj karizmi mogle činiti Božju ljubav vidljivom.

Zahvalne smo našim dobročiniteljima na podršci koju pružate našim misijama u Ugandi, a posebno na nabavi vozila. Neka vas gospodin blagoslovi, a mi vas nosimo u svojim molitvama.


Zahvalne postulantice Kćeri Božje ljubavi

Tiskaj    Pošalji