„S velikom nadom obraćam se svima vama koji se nalazite u ovoj veličanstvenoj bazilici ili koji ste sudjelovali u moljenju svete krunice, a nalazite se izvan bazilike, pozivam vas budite iskreni misionari kako bi nosili Radosnu vijest Evanđelja svim   glavnim mjestima Latinske Amerike i svijeta“, kazao je Papa Benedikt XVI. u   Aparecidi u Brazilu.

 

Prije nekoliko tjedana održan je u Limi susret misionara s naglaskom „Poslanje – misije narodima i Crkva u Peruu“, a prema dokumentu iz Aparecide. Jedna od glavnih tema bila je: Marija misionarka.

Donosim dio misli koje su temeljene na dokumentu iz Brazila. Prvo misijsko djelovanje Marije posjet je njezinoj rodici Elizabeti kako nam o tom poslanju izvještava Evanđelje. Nakon navještenja odmah polazi na put. Nikada nije bila u napasti da razdvoji ljubav prema Bogu od ljubavi prema bližnjemu. Nisu je spriječile od njezinog poslanja niti opasnosti na putu niti neizvjesnost boravka. Kao živo svetohranište polazi na put s djetetom u utrobi.

Ova prva tijelovska procesija obavlja se radi ljubavi. Marija misionarka ide u Nazaret radi služenja, a sve radi ljubavi prema Isusu. Evanđelje nam spominje – ona ulazi u kuću Elizabete. S pozdravom Isusa ulazi blagoslov u kuću rođaka. Radost i djelovanje Duha Svetoga po pozdravu i po Božjoj volji nerazdvojni su.

Izgleda da je Marija očekivana. Sigurno je: sva ljudska bića čekaju dolazak Isusa svatko na svoj način. Tako je i s misionarima. Tko ih prima s indiferentnošću ili odbacuje, oni trpljenjem rađaju za Gospodina, svojima životom, istinom i poslanjem. Gospodin im je svijetlo spasenja.

Marija s Elizabetom dijeli čudesno iskustvo. Sretna je jer je ona ponizna izabrana za velike stvari. Kada misionar osjeti da je pun mira i milosti Božje onda je svjestan da je našao Boga u vlastitom životu, onda njegova prisutnost osvaja i pridobiva. Tako učenik Marije - misionar pripravlja put Gospodinu.

Duh Majke Božje podiže duh misionara. Marija nakon navještenja živi u času milosti Božje i zna da je izabrana po milosti. Svijet je njena kuća. Pravi put misionara je slušati, razgovarati s Gospodinom i odgovoriti svojim životom te svjedočiti o daru života.

Razgovor Marije i Gabrijela možemo usporediti s duhovnošću misionara. Njezina jednostavnost ne poznaje granice. Kako Ona, tako i misionari trebaju anđeoske riječi kako bi znali – da Bogu nije ništa nemoguće. Od toga susreta i časa ona se predaje u ruke Providnosti.

Tako po malo otkrivamo po Mariji i naše poslanje, jer nitko kao Marija nije    predao Gospodinu svoj život na spasenje naroda. Marija posjećuje i hrabri Elizabetu. Marija spašava Isusa bijegom u Egipat. Misionari moraju naglašavati da je svaki ljudski život svet. Posebno se moraju brinuti za patnike, prognanike, bolesnike, nerođene...

Marija se izjednačuje sa svojim narodom. Gleda ga Božjim očima i stavlja ga u ruke volje Božje. Maleni i gladni traže život. Kao pastiri i proroci poslani su i misionari da po svijetu svjedoče kako je Bog dobar i velik – jer učini djela svesilna... Za Mariju sreća se sastoji u vjernosti Gospodinu. Radi toga sudjeluje jednom godišnje u hodočašću svoga naroda u Jeruzalemu i obnavlja savez s Gospodinom .

Misionari moraju obavljati svoje poslanje u svijetu, a ljudima kojima su poslani   da ne osjete odsutnost Boga ni u svom životu ni u svojem domu ni društvenom životu nego da ljudi osjete radost, hraneći se duhovnim tekstom: Gospodin mi je svijetlo i spasenje, moja nada, moja pjesma, moja radost...

 

Gospa je majka svih živih jer nam je dala svijetlo Isusa koji je naš život. Naše misijsko poslanje neka donese drugima radost i mir i svima koji i ne znaju, a traže Gospodina neka naša prisutnost bude nada u vječni život.

Zazivajmo Mariju misionarku, kako bi nam bila u pomoći da dijelimo radost kršćanke vjere i misionarskog poslanja svima kojima smo poslani. Enciklika Pape Benedikta XVI. – „Spe Salvi„ završava ovako „Marijo zvijezdo nade„ - „Majko naša“, moli Papa, „pouči nas vjerovati, nadati se i ljubiti s tobom. Pokaži nam put u Kraljevstvo. Zvijezdo mora, svijetli nam i pokazuj nam put“.