Prošle godine sam proveo Božić u zatvoru. Sad, evo, i Uskrs! Taj najveći kršćanski blagdan, biti u zatvoru, kao zatvorenik nije lako...

Ali, ja još nisam zatvoren, ja sam kao dušobrižnik u zatvoru. To znači, vršim službu svećenika među zatvorenicima. To je zatvor od oko šest tisuća zatvorenika. Jedan od većih zatvora u glavnom gradu Kigali. U mojoj bivšoj župi Kicukiro. U njemu ima puno mojih poznanika i prijatelja, iz bivših župa Musha i Kicukiro. Svaki put, kad sam u njemu kao svećenik - to je za mene događaj. Pa vam to želim prenijeti.

 

 

Počeo sam na Veliki petak - dan neshvadjive strašne Muke Isusove! Nitko ne može shvatiti niti razumom dokučiti - Bog, Stvoritelj Neba i Zemlje na Križu. Ali, tako je On htio posve svojevoljno u svojoj nedokučivoj ljubavi prema nama ljudima.

Svake godine, Crkva nam na Veliki petak, ponovno stavlja pred oči tu činjenicu - neshvadjivu istinu. Bog se na Križu daruje ljudskom rodu, svojom Mukom svladava Đavla i spašava Čovjeka!

Zajedno sa zatvorenicima čitamo izvještaj sv. Ivana. Isus, nevin, osuđen na smrt, najgoru smrt na križu. On ga nosi u strašnim bolima, dok ga mnogi udaraju i rugaju Mu se. Uz Njega su pobožne žene, jedini učenik Ivan s Majkom Marijom. Mnoštvo zlikovaca i pokoji prijatelj. On pada, ustaje, stiže na stratište i pije gorku čašu smrti.

To slušaju ovi jadni zatvorenici - ima ih koji su tu zato jer su stvarno učinili zlo: ubojstva, silovanja, krađu... Ali tu su i nevini, osumnjičeni bez suda već skoro petnaest godina - osumnjičeni bez mogućnosti da se brane...

Jednima i drugima kažem: Gledajte na Križ - Isus je umro nevin za tebe, On te ljubi! Posebno dirljivo bilo mi je promatrati te mršave, izmučene ljude kako skrušeno klecaju pred Isusovim Križem, kako ga grle i ljube. Isus sam zna što je u njihovim dušama!...

Preskočili smo uskrsno bdjenje - jer je nemoguće imati obrede u zatvoru po mraku, u noći.

 

 

Osvanuo je Uskrs, u kiši koja je lijevala cijelu noć i dan. Ja s koferom kucam na zatvorska vrata. Policajac otvara.

- Što to nosiš, oče, pita me.

- Darove za one koji će se danas krstiti, osamnaest Biblija - odgovaram mu.

Pušta me, bez pretrage. Na ulazu, s druge strane vrata, čekaju me odgovorni za Misu. Tu su i mnogi drugi, koji me pozdravljaju. Svi me poznaju, i katolici i inovjerci. Viču: - "Danko, hvala za rižu!"

Na Veliki četvrtak, dobili su kamion riže, pedeset vreća od pedeset kilograma. Kad sam ono napisao u Radosnoj vijesti, kako smo za Božić uspjeli dati u zatvor rižu, jedan dobri nepoznati čovjek iz Hrvatske, poslao mi je jednu veću svotu novaca, napomenuvši, ako smatram da je dobro, da nabavim i za Uskrs rižu. To sam od srca prihvatio - kako ne bih! Ta to je dar s neba za te jadne ljude na najveći kršćanski blagdan Uskrs.

Premda sam vozaču kamiona zabranio da govori od koga to dolazi - jer se nikad ne zna kako se to može protumačiti - vidim da su ipak namirisali odakle vjetar puše. ..

Po kiši, među mnoštvom zatvorenika, polako kročimprema "crkvi" - velikom šatoru. Mnoštvo zatvorenika sjedi na klupicama koje su sami napravili - i vježbaju pjesme. Obukao sam se u sakristiji i krenuo prema oltaru. Pokrivali su me kišobranom, da ne pokisnem. Dočekali su me s gromoglasnom ulaznom pjesmom. Prvi puta, otkako sam tu - već je treća godina kako dolazim služiti sv. misu u zatVoru - pratili su me plesači obučeni u bijele haljine, sa žutim plaštevima.

Na početku Mise zaželio sam im sretan Uskrs! Usprkos stanju i mjestu u kojem se nalaze.

- Isus je prošao kroz Muku i uskrsnuo. I mi ćemo, nakon svih patnja i nevolja, uskrsnuti ako vjerujemo i Njemu se predamo!

Nastojao sam to opet i u propovijedi tumačiti - da i u zatvoru mogu biti sretni, pa i bez pića, bez lijepog uskrsnog jela, s tanjurom graha i riže. Svi su zapljeskali, čuvši riječ "riža".

 

 

Nakon propovijedi blagoslovio sam svečano krsnu vodu. Onda sam pozvao katekumene koji su se spremili za krštenje. Osamnaest muževa - neki su već u poodmaklim godinama, a ima i mladih. Pozvao sam njih i sve prisutne da se odreknu Đavla i svega Zla - da priznaju pred Bogom grijehe te ih odbace kako bi stvarno postali "novi ljudi", kao Isusovi učenici - te odsada poput Isusa i u zatvoru činili samo dobro!

Bilo je dirljivo kako su duboko naklonili glavu nad krsnim zdencem. Ne voda, nego Krv Kristova po snazi Duha Svetoga - pere sve zlo koje su u životu počinili! Nema fotografa da snimaju - sve se odvija tiho i u duši.

- Sad ste, dragi moji, novi ljudi - kršćani! Bog-Isus vam je oprostio sve zlo i grijehe! Vjerujte da je Isus uskrsnuo, i da ćete i vi uskrsnuti. Prihvatite svoju muku s ljubavlju prema Isusu, ako ste krivi ili nedužni. I muka, kao i radosti života - sve brzo prolazi. Po trpljenju i ljubavi idete prema uskrsnuću, da vječno uživate s Isusom u raju.

Na kraju sam im darovao svakome Sveto pismo. - Tu ćete naći Isusa i Njegovu Nauku. Nastojte biti kao Isus! A vi, drugi stari kršćani, nemojte biti zavidni, vi ste već odavna kršćani i poznate Isusa. Pomozite novokrštenicima, da Ga preko vas upoznaju i uzljube...

Kao nikad dosada, osjećao sam radost u duši.

- O, Isuse, hvala Ti što si me pozvao u svećeničku službu i za misionara! Kakva je sreća biti svećenik, oslobađati sužnje i činiti ih slobodnom djecom Božjom - i u zatvoru!