Što je veći izazov, to smo tvrdoglaviji
30 sela dobilo je podzemnu pitku vodu
Dragi prijatelji misija!
Iskreno vas pozdravljam iz Misije Tatale. Koristim prigodu da zahvalim svima vama za darove koje ste poslali za našu misiju. Puno dobra činimo s vašim darovima. 30 sela dobilo je podzemnu pitku vodu (30 arteških bunara). Gradimo kapele u 10 sela. Pet ih je gotovo dovršeno, a pet je još u izgradnji.
To su jednostavne, skromne, ali za misiju Tatale, prelijepe kapele. Potrebne su nam da bismo mogli okupljati ljude i poučavati ih Božjoj mudrosti.
Gradimo i dvije škole. Jedna je dovršena. Treba ju samo oličiti. Druga je u pripremi. Temelji su iskopani i materijal se dovozi u selo. Zbog nepristupačnosti sela, jer nema putova, prijevoz je veoma skup. Međutim, što je veći izazov to smo mi tvrdoglaviji, ne popuštamo. Moramo uspjeti, no treba vremena i strpljenja.
Pomažemo mnogo djece i siromašnih obitelji. Svake godine pomognemo u izgradnji kuće barem jednoj obitelji. Uglavnom mi kupimo sve potrebno za krov i darujemo cement da se urede sobe. Djeci pomažemo da se školuju. Opremimo ih za školu i kupimo potrebne knjige, školske torbe, uniformu, cipele..., a to je moguće zahvaljujući vama, dragi prijatelji misija, koji ste svjesni važnosti obrazovanja i pomažete fond za školovanje djece.
Mnogima smo pomogli i u plaćanju bolničkih računa, a osobito kad ih ugrize zmija, što je vrlo često. Pomoć pružamo selima, obiteljima i pojedincima zahvaljujući vašoj dobroti. Karitativna djela otvaraju put do srca ljudi iz plemena Basare i Kon(m)komba. Ipak, to nije naše glavno poslanje, jer je pastoralni rad, prva evangelizacija, naša glavna zadaća/misija. Nismo to zaboravili ni zapustili.
U Misiji Tatale većina ljudi su animisti, tako da u mnogim selima još uvijek nema katolika. No ove godine, Bogu hvala, uspjeli smo utemeljiti kršćansku zajednicu u nekoliko sela, prvim krštenjima. Taj se proces nastavlja. Do kraja godine u još dva-tri sela slavit ćemo sakrament krštenja. Bit će više od 70 krštenika. Posebno sam radostan da su u nekim selima mladići u većini. Žene su energičnije u odluci, ali muškarci baš i ne, i zato smo radosni.
Naš evangelizacijski rad je višeslojan, želimo dotaknuti sva područja ljudskog života. Ove godine želimo malo više poraditi na dostojanstvu žene. U plemenu Kon(m)komba i Basare žene su potlačene, u većini slučajeva svedene na vlasništvo muža/muškarca i njima služe za rad i zabavu. Ponekad su potpuno odbačene i izbačene iz obitelji. U krajnjim slučajevima proglase ih "vješticama". To su žene (ponekada i muškarci i djeca) koji su odbačeni od obitelji i društva samo zato jer su ih vračevi proglasili "vješticama". To je njihova smrtna presuda i žive isključivo zahvaljujući dobrim ljudima. U takvim situacijama pomoć i "spas" dolazi od Crkve. U Biskupiji Yendi postoje tri sela "vještica". Jedna volonterka iz Italije provela je mjesec dana u Tataleu družeći se s takvim ženama, raspitujući se o njihovu načinu života, promišljajući kako im pomoći. Šokiralo ju je saznanje o položaju žene u plemenima.
Nedavno su se dogodila dva žalosna slučaja u selu Nankando, gdje smo izgradili osnovnu školu. Jednu djevojku od devetnaest godina dali su starijemu muškarcu da mu bude treća žena. Ona nije na to pristala, pa su je ujaci i braća tukli, nasilno svezali kao životinju i odveli "mužu". To im nije bilo dosta, pa su došli u osnovnu školu po djevojčicu u petom razredu, da ju daju nekomu drugom muškarcu za ženu. Srećom, škola je katolička i učitelj je kršćanin, pa im je zaprijetio prijavom policiji i zatvorom ako učenicu ne ostave na miru. Tako je djevojčica spašena.
Nažalost, te sreće nije bila jedanaestogodišnja djevojčica u selu Kodjomau. Nju su dali za ženu jednomu muškarcu i postala je majka s nepunih 12 godina.
Molite za nas i za Misiju Tatale!
Neka nas vodi Duh Gospodnji, Duh ljubavi, jakosti i znanja, vodi i dade da "djelo naših ruku'' uspije.
Piše don Ivan Stojanović
Tiskaj 