Moć molitve i vjere
"Velika ja tvoja vjera, čovječe Benina!"
Korizma nam kuca na vrata. Jesmo li spremni poći s Kristom i slijediti ga na križnom putu? On nas zove i čeka. Sigurna sam da su milijuni duša odlučili slijediti Krista i da njihov broj iz dana u dan raste zahvaljujući marljivim i neumornim radnicima u Božjem vinogradu. Korizma je za sve nas povlašteno vrijeme, kada možemo dublje uroniti u misterij svojeg spasenja, koji nam jamči vječni život. Svatko na svoj način doživljava i dotiče tajnu otkupljenja, kroz vlastita iskustva u životu. U tome nam pomažu razne pokorničke vježbe, molitva, djela milosrđa i ljubavi.
Naš narod u Beninu puno toga me poučio o vjeri. Primjeri koje svakodnevno doživljavam, pa i u banalnim, svakodnevnim situacijama, potiču me da u duhu uskliknem: „Velika ja tvoja vjera, čovječe Benina!“ I to je stvarno. Navest ću samo jedan od tisuće primjera vjere čovjeka u Beninu.
MOLITVA: „Molite i dat će vam se.“
Jedan otac obitelji bio je u službi vračeva i sam je kasnije postao vrač. Bio je oženjen ženom katolikinjom, koja je bila prisiljena udati se za njega jer je dobro platio za nju njezinim roditeljima, isto tako poganima. Zajedno su dobili osmero djece. Prvi sin, a kasnije i sva ostala djeca, krenuli su putem vjere svoje majke. To je bio plod njezine tihe i u srcu sakrivene molitve, žrtve i vjere u Boga. Godine su prolazile, djeca su primala sakramente i rasla u vjeri. Majka i djeca prikazivali su Bogu svakodnevne žrtve i molitve za obraćenje oca. Budući da sam stalno bila s njima u kontaktu, pratila sam ih molitvom i razgovarala s njima. Jednog dana jedan od sinova došao je i donio radosnu vijest: otac je napustio idolopoklonstvo, ali još uvijek odbija pristupiti u krilo Katoličke crkve (što je i normalno za situaciju i položaj u kojem se našao). Nastupilo je progonstvo oca i cijele obitelji od ostalih vračeva. Oca su vračevi pomoću uroka učinili teško bolesnim. Njegov sin je u katoličkoj zajednici Obnova u duhu iznio svoj problem i svi su se ujedinili u molitvi, vjerujući da će Bog uslišiti njihove molitve. Bodrili su ga u vjeri i pouzdanju da će ih Bog uslišiti te da će otac prihvatiti vjeru svojih sinova.
Međutim otac je i dalje bio bolestan i stanje se pogoršavalo iz dana u dan, jer je odbio zahtjev vračeva da se vrati u njihovu službu. Vračevi su prikupili nove snage i oborili se na oca i cijelu obitelj. Otac više nije bio sposoban ni hodati, niti govoriti kako treba. Osim toga vračevi su uoči svojeg slavlja tražili od oca da im dade dvije blizanke i najmlađeg sina kao žrtve. Otac je to odbio, a djeca su spašena bijegom iz sela te se još dan-danas nisu vratila svojoj obitelji. Što su patnje bile veće, to su molitve i žrtve, kao i nada, s vjerom u Boga, rasle u srcima molitelja. No vračevi ne miruju. Zdravstveno stanje oca stalno se pogoršava.
NADA: Nitko nije izgubio pouzdanje, nego su pojačali svoju molitvu i rasli u vjeri i nadi, svjesni da Bog šiba svoje izabranike, ali ih ne ostavlja. Borba između svjetla i tame se nastavlja. Svjetlo Krista uskrsnuloga upaljeno je u očevu srcu i otac ga prepoznaje i prihvaća. Po brzoj i kratkoj pripravi prolazi sve etape katekumenata i svjesno u svojoj patnji prihvaća krštenje i sve ostale sakramente. Milost Božja je s njim. Svjetlo je pobijedilo tamu.
ŽRTVE: Patnje nisu prestale, nego su udvostručene, ali otac ih sada prihvaća u vjeri. Obitelj je sretna, iako strašno trpi od vračeva. Otac napokon umire u miru s Bogom. Odlazi s ovog svijeta samo dvanaest dana nakon krštenja. Nebo je primilo u svoj zagrljaj jednu dušu čistu, lijepu i nevinu te se raduje. Tihe i neznane žrtve i molitve majke obitelji urodile su plodom. Djeca su prihvatila vjeru Crkve katoličke te su, odrastajući u vjeri, postali vjerni svjedoci Kristovi. Patnje i progonstva za tu obitelj nisu prestale, ali molitva je ona po kojoj crpe snagu od Boga. U svojem životu žrtve i molitve hrane svoju vjeru i svjedoče za nju sve do danas. Smisao pokore i molitve otkrivaju u Kristu.
RADOST : Molitva, žrtva, nada i radost jednako je – vjera. Vjerujemo li da po molitvi i žrtvi s nadom i u radosti primamo od Boga sve što ga molimo? Znamo li tražiti neprolazne vrijednosti ili…?
Radujmo se u Kristu ako smo što dobro učinili, pretrpjeli, molili poradi Krista. Radujmo se što su naša imena upisana u knjizi života. Radujmo se jer je Krist prvi trpio, umro i uskrsnuo za nas. ALELUJA! ALELUJA!
Piše s. Jacinta Petrović
Tiskaj 