Radost i zahvalnost iz Ruande
Misionarka u Ruandi
Dragi prijatelji misija i čitatelji Radosne vijesti!
Prošla je već gotovo cijela godina otkako sam bila u posjetu domovini i susrela se s mnogima od vas. Puno sam toga dobroga primila za potrebe naših misija, pa bih vam odmah na početku željela od srca zahvaliti na tome. Neka vas dragi Bog, poznavatelj svih srdaca, obilno nagradi za sve dobro što činite. Mi smo samo vaše produžene ruke i to nas misionare čini sretnima – neka se lanac milosrdne ljubavi i dalje širi cijelim svijetom.
Proslave zavjeta
Nakon samog povratka u Ruandu sudjelovala sam u važnu događaju za našu zajednicu. Naime četiri su sestre položile svoje doživotne zavjete. To je bilo 15. srpnja 2017., a u idućim su mjesecima uslijedile mise zahvalnice u njihovim rodnim župama. Za mene je to bila novost, jer kod nas u Hrvatskoj većina sestara nema tu praksu. Izuzetno mi je bilo drago što mi se pružila mogućnost bolje upoznati život na selu u Ruandi. Tom sam prigodom podijelila djeci bombone od naše kume Pauline iz Soblinca. Hvala joj u ime djece, koja su se veoma obradovala. Uistinu, težak je život naroda koji ovdje živi. To je posebno vidljivo na selu, jer je siromaštvo prisutno na svakom koraku.
Nekoliko mjeseci kasnije, 18. studenoga, osam je sestara položilo svoje prve zavjete. Ta spoznaja, da se broj sestara povećava, uvijek rađa radost u našim srcima. Veliko je to bogatstvo za našu družbu i Crkvu u Ruandi, a pogotovo za obitelji naših sestara, jer im donosi poseban blagoslov. Nije dovoljno osjetiti poziv, već je veoma važno ustrajati u zvanju. Zato svi mi trebamo i vašu molitvenu podršku da izgrađujemo Crkvu Božju – svetošću života. Imamo ukupno pet zajednica, od kojih se jedna nalazi u Burundiju, a četiri u Ruandi. Nove sestre priključile su se svakoj od navedenih zajednica i na taj se način karizma sv. Marije Krucifikse polako širi ovdje na afričkom području.
Pomoć dobročinitelja iz Hrvatske
Kod nas vrijeme zaista veoma brzo prolazi. Iako nismo toliko uključene u školovanje učenika i studenata, pomažemo im koliko god možemo. Među njima je i učenica Joseline, kojoj pomažete vi, dobročinitelji iz Hrvatske. Naime krajem 2017. godine, zahvaljujući pomoći koju sam dobila od dobročinitelja iz Hrvatske posredstvom Papinskih misijskih djela, bili smo u mogućnosti platiti školarinu za tu djevojčicu. Njoj je baš tih dana umro dobročinitelj i nije znala kako nastaviti daljnje školovanje. Njezina majka je udovica i nije mogla nastaviti školovati svoje dijete. Pokucavši na naša vrata, nije ni slutila da će njezina molitva biti uslišana. Nije mogla sakriti suze od ganuća zbog Božje providnosti, koja misli i na njih. Hvala vam, dragi dobročinitelji, u ime te sretne obitelji i u moje osobno ime!
Želim spomenuti i jednu lijepu gestu jednoga plemenitog župnika iz Hrvatske, koji ne voli da spominjemo njegovo ime i da ga hvalimo. Kad sam bila na odmoru u Hrvatskoj, dao mi je 100 eura da kupim slatkiše za djecu. Od tih smo novca kupili bombone za djecu u bolnici u Kirembi, koje smo im odnijeli za Božić. Bila je to velika radost za sve bolesnike. Djeci smo poklonili bombone, a odraslima sapune. Od srca mu zahvaljujem u ime svih koji su primili darove, kao i u ime nas, posrednika njegove dobrote. Nadasve hvala dragomu Bogu, koji nadahnjuje srca ljudi da čine dobro!
Poseban posjet
U korizmi smo posjetile djecu s poteškoćama u razvoju, koja su smještena u jednom domu u našem gradu. Bila je to nedjelja 18. ožujka u poslijepodnevnim satima. Osnivanje tog doma vezano je uz rat u Ruandi. Naime jedna je gospođa imala dijete s poteškoćama u razvoju. Za vrijeme rata i ona i dijete su mnogo pretrpjeli, bježeći iz ratnog područja i spašavajući vlastite živote. U toj situaciji odlučila je da će jednog dana, ako prežive rat, osnovati dom za djecu s poteškoćama u razvoju. Preživjeli su rat i ostvarila je svoju odluku. Nažalost, njezino je dijete kasnije umrlo. Došavši u posjet djeci, ostale smo zadivljene jer je ondje već bila skupina mladih koji su također došli posjetiti djecu. Bili su to mladi iz Zajednice sv. Egidija, koji u dom dolaze dva puta mjesečno. Plesalo se, pjevalo i zajedno molilo. Svima nam je ta nedjelja ostala u prekrasnu sjećanju, pogotovo djeci.
Uskoro planiramo posjetiti i zatvorenike u zatvoru u našem gradu, kojih je otprilike devet tisuća. Ne postoji mogućnost ulaska u sam zatvor, nego nekoliko bolesnih zatvorenika izađe u predvorje, gdje razgovaramo s njima i podijelimo im darove.
Djelovanje Službenica milosrđa
Kad su prve Službenice milosrđa iz Italije došle u Ruandu, 18. srpnja 1992. godine, nakon nešto manje od jedne godine osnovale su prvu zajednicu, i to u Mugombwi, gdje su radile u domu zdravlja. Za vrijeme rata, 1994. godine, vraćene su u Italiju. Uvidjevši velike potrebe naroda Ruande, imale su izrazito veliku želju pomoći im, i u tome ih nije mogao spriječiti čak ni strah od rata. Vratile su se i ponovno se posvetile njezi bolesnika.
U Ruandi su najčešći uzroci smrti bolesti dišnih organa, srčane bolesti, močvarna groznica (malarija), komplikacije pri porođaju, razne traume, AIDS, crijevne bolesti i karcinom. Iako je zdravstveni sustav u Ruandi u posljednje vrijeme uznapredovao u kvaliteti, i dalje postoje veliki izazovi. Neke bolesti se liječe besplatno – tuberkuloza, AIDS i močvarna groznica (malarija), no, naglo povećanje cijena usluga zdravstvene njege, kao i pokrivanje troškova liječenja teških bolesti, kao što je karcinom, su i dalje veliki teret i izazov.
Pozdravljam sve naše dobročinitelje. Svima iskreno zahvaljujem i obećajem da ću vas uvijek nositi u svojim molitvama!
Vaša zahvalna s. Agnezija Janja Bilić, misionarka u Ruandi
Tiskaj 