Dragi prijatelji misija!

Dragi čitatelji i širitelji

Radosne vijesti!

 

Na Pepelnicu posuli smo se pepelom i krenuli putem pokore i kršćanskih djela ljubavi. Najveći dio nas vjernika promišljao je i domislio što mu je činiti tijekom ovogodišnje korizme. Kvalitetnim i konkretnim odlukama željeli smo napraviti pomak u našem kršćanskom življenju. Radostan je događaj susresti osobu koja je svojom odlukom krenula putem odricanja, dobrih djela i nesebičnog darivanja. Neki su se u korizmenom vremenu odrekli pušenja, konzumiranja kave i alkohola. Neki su se odlučili za neka druga dobra djela. U lijepom broju naših župnih zajednica ovogodišnju korizmu posvetili su konkretnom projektu bilo u Domovini bilo u misijskim područjima. Lijepi broj naših župnika odlučio se za misijske kasice kako bi pomogli konkretni projekt nekoga od naših misionara ili misionarki ili za sve njih. Radosna je vijest kako je sve veći broj onih koji se odlučuju za konkretnu potporu nekom od projekata naših misionara i misionarki.

Papa Benedikt XVI. u svojoj ovogodišnjoj korizmenoj poruci jasan je u svome pozivu upućenom svakom kršteniku ma gdje bio i živio. Ističe kako nam korizma „svake godine pruža jedinstvenu priliku da dublje razmišljamo o smislu i vrijednosti svojega kršćanstva i potiče nas da iznova otkrivamo Božje milosrđe kako bi postali milosrdniji prema braći. U korizmenom vremenu Crkva vjernicima stavlja na srce određene konkretne aktivnosti koje su pozvani činiti tijekom ovog vremena duhovne obnove: to su molitva, post i milostinja.“ Jer milostinja nas uči, nastavlja Sveti Otac, „izaći u susret potrebama bližnjega i dijeliti s drugima on što po Božjoj dobroti posjedujemo. To je cilj onih prikupljanja priloga za siromašne, koji se u korizmi priređuju u mnogim dijelovima svijeta. Na taj se način duhovnom čišćenju pridružuje gesta crkvenog zajedništva, po uzoru na ono što se prakticiralo u počecima Crkve.“

Nadat je se, dragi prijatelji misija, kako se i tijekom ove korizme nećemo oglušiti na Papin poziv koji je upućen svima nama. Njegove riječi su snažne i izravne i one kucaju na vrata svakoga očekujući od nas konkretan i jasan odgovor. Mnogi su se oglušili i na brojne vapaje koji dolaze. Postali su malo ili više nagluhi. Jednostavno u njihovim srcima i dušama, bez obzira u kojem se životnom pozivu nalaze izgubili su osjećaj za bliženja, a pogotovo za bliženja koji je daleko i kojega ne poznajem. Možda se pri tom i komentira, samo Bog zna gdje će završiti moj dar. „Meni“ i „mojima“ za vrijeme Domovinskog rata i nakon njega trebalo se i moralo vjerovati kako je svaki dar stigao tamo gdje ga je i za što ga je namijenio sam darovatelj. Ispitati svoju savjest i pokajati se za svoje grijehe velika je stvar u našem vjerničkom životu. Neka i ove godine moja konvertibilna marka ili kuna ne bude važnija i teža od darova brojnih darovatelja iz cijeloga svijeta. Ne postanimo i ne ostanimo robovi prolaznoga, nego onoga što nam daje kvalitetnu sadašnjost i još ljepšu budućnost u odnosu prema Bogu i prema bližnjemu.

U ovom korizmenom vremenu jedan događaj zaslužuje našu pozornost. Naime, to je Dan sjećanja na svjedoke vjere. Ova tema, o kojoj se od 2003. godine piše u našem misijskom listu Radosna vijest, i ove godine dobila je svoje mjesto i to u ovom broju. Svake godine 24. ožujka brojni prijatelji misija diljem svijeta, koji je dan smrti nadbiskupa Oscara A. Romera (1980.), od 1993. obilježavaju kao Dan sjećanja na ubijene misionare. „Crkva uprisutnjuje Radosnu vijest ne samo naviještanjem riječi, koju je primila od Gospodina, nego i svjedočanstvom života, kroz koje Isusovi učenici polažu račun o vjeri, nadi i ljubavi koje nose u sebi. To kršćansko svjedočenje Krista i Evanđelja može voditi do same žrtve: mučeništva“, rekao je Sluga Božji papa Ivana Pavao II.

Pozivamo sve župne i redovničke zajednice, mala sjemeništa, bogoslovije i novicijate da ovaj dan posvetite molitvi sjećanja na ubijene misionare. Toga dana ili tih dana može se posjetiti pojedinca ili neku grupu ili mjesto trpljenja kao što su na primjer: bolnice, starački domovi, razne kuće za bolesne, zatvorenici po zatvorima. Isto tako ovaj dan može biti vidljiv i na razne načine obilježen. U stanovima mogli bismo kao znak mučeništva staviti na prozore crvene zapaljene svijeće, pozvati siromahe k sebi na ručak kako bismo učinili znak novoga načina življenja. U našim župnim crkvama ili kapelicama redovničkih zajednica križ se može prekriti crvenim platnom. Na cvijeće se može staviti ime ubijenog misionara. Na oglasnoj ploči mogu se izvjesiti imena svih ubijenih misionara tijekom minule godine, a koje možete naći u ovom broju Radosne vijesti. Isto tako toga dana svi se pozivaju na post. Neka ovaj dan bude konkretni znak naše povezanosti s brojnim misionarima i siromašnima u cijelom svijetu kako bi Bog primio našu molitvu. Nemojmo posustati nego odazovimo se pozivu.