Apostolat molitve - travanj 2018.
Za one koje imaju odgovornost u ekonomiji
Da bi ekonomisti imali snagu odbaciti svaku ekonomiju koja isključuje pojedine skupine ljudi i da znaju pronalaziti nove puteve
Poštovani čitatelji, ovaj mjesec razmišljamo i molimo za one koje imaju odgovornost u ekonomiji. Čini se da nam je preostala jedino molitva, s obzirom na to da su bogati sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Izvještaj o svjetskoj nejednakosti za 2018. godinu, temeljen na prikupljenim podatcima međunarodnog tima istraživača, pokazuje da je rast prihoda koji je ostvario 1% najbogatijih ljudi na svijetu imao 27% udjela u ukupnom rastu bogatstva, što je dva puta više od udjela 50% najsiromašnijih.Prema drugim podatcima, od prije nekoliko godina, svjetska elita,koju čini 85 superbogatih ljudi, posjeduje jednako bogatstvo kao i 3,5 milijarda najsiromašnijih stanovnika svijeta. Možda je još gori podatak koji nam donosi izvještaj Ujedinjenih naroda, gdje se navodi da raste broj gladnih u svijetu i da je 2016. godine bez hrane bilo 815 milijuna ljudi, što je 11% svjetske populacije.S druge straneisti nam izvještaj pokazuje da u svijetu ima dovoljno hrane za sve, ali se godišnje baci 1,3 milijarde tona hrane.
Mnogi danas ne vide osobupokraj sebe, onoga koji je siromašan i u potrebi. Mnoge se tvrtke bogate na račun siromašnih, mnoge tvrtke i osobe u svojem poslovanju nemaju osjećaj za društvo i situaciju koja je oko nas. Društveno odgovorno poslovanjesvojevrsno je dobrovoljno angažiranje, koje se u praksi provodi uključivanjem tvrtki, organizacija i politike u zajednicu na nekoliko načina: zakonima, donacijama, sponzorstvom, darovnicama, potporama, pomoći u hrani i odjeći te brojnim drugim načinima aktivna sudjelovanja u rješavanju društvenih potreba i problema. U današnje vrijeme osobe koje odlučuju o ekonomskim pitanjima imaju velik utjecaj na političke i društvene procese u cijelom svijetu, s obzirom na to da globalizacija oblikuje našu sadašnjicu kao malo koji suvremeni proces. U toj globalizaciji vidimo da ima ljudi koji su siromašni i u potrebi, ali i onih koji su bogatiji. No, kao što je papa Franjo naglasio: „Kada u središtu sustava više nije čovjek nego novac, muškarci i žene više nisu osobe nego sredstva logike odbacivanja koja uzrokuje duboke nejednakosti. Ekonomija koja isključuje i koja je nepravedna jest ekonomija koja ubija.“Oni koji odlučuju o raspodijeli novca, često isključuju i nepravedno dijele ono što zarade na teret siromašnih. Možemo se zapitati: Kamo je nestao čovjek?
Mi kršćani osobito smo pozvani od Gospodina na evanđeoski način života te naumjerenost, što znači da trebamo tražiti ono bitno i naučiti se osloboditi mnogih površnih i beskorisnih stvari koje nas guše,kao što su silna želja za posjedovanjem i klanjanje novcu.Od nas se očekuje da budemo, društveno rečeno, solidarni jedni s drugima.Iskustvo Boga, koji je solidaran s čovjekom, potiče sve ljude, a osobito vjernike,da i sami žive istinsku solidarnost s braćom i sestrama. Ne mogu biti sretan ako je moj brat pokraj mene nesretan, gladan i bolestan.Ta pozvan sam u drugome prepoznati Krista!Na to nas osobitopotiču Isusove riječi: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.“
Molimo Gospodina da nas same, a i one koji svojim djelovanjem mogu pridonijeti poboljšanju situacije u svijetu, dotakne trpljenje tolike naše braće i sestara, svih onih koji su i u ovome našem vremenu i društvu isključeni. Isus nam poručuje: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“Tko nije navezan na teret bogatstva, može se radovati životu radi življenja samoga, koje mu Bog na dar daje. Na tu nakanu molimo se uskrslomu Kristu.
Piše: don Pero Miličević
Tiskaj 