Nije lijepo biti u zatvoru. Još manje na Božić. Ali meni je bilo lijepo, danas na Božić - u zatvoru. Jasno, kao svećeniku, ne kao zatvoreniku. Prije nekoliko dana imao sam sv. misu u zatvoru. Kratko pred Božić. Na kraju sv. mise zaželio sam zatvorenicima - sretan Božić! I sam nisam vjerovao da bi im mogao biti veseo Božić u zatvoru. U toj muci zapitao sam ih što bih mogao učiniti za njih da im bude zaista lijep Božić.

- Puno vas je, jako puno. Preko pet tisuća. Što bih vam mogao dati, pitao sam ih. Svakom po jedan bombon? Svi su to odrasli ljudi, mnogi već stari! - što će im bombon...

- Komadić kruha ili? - Tko će ro napeći?

- Komadić mesa? - Trebalo bi poklati na stotine ovih naših malih mršavih krava da svaki dobije malo!

- Domaće pivo od banana? - Gdje naći roliko banana, za toliko zatvorenika!...

Stvarno je čovjek nemoćan u takvoj sitUaciji. Njih je na misi oko dvije tisuće. Ali ne možemo slaviti mi katolici sami, među tolikim drugima, poganima, muslimanima, protestantima. Treba nešto da svi mogu dobiti i veseliti se.

 

 

U sakristiji odgovorni za tu "župu" u zatvoru reče mi potiho - Ništa od toga što ste predložili nije moguće. Možda bi bilo najbolje, ako možete, reče mi veoma obazrivo, nabaviti riže. Svi vole rižu. To se može skuhati i lako podijeliti. Svi će biti veseli!

Ozbiljno sam shvatio te riječi mudrog čovjeka. Kad sam bio u Domovini na odmoru, dobri ljudi bi mi tur nuli u džep: netko koju kunicu, netko kojeg američkog zelembača, netko europsku valutu... - Ti znaš, što je najbolje s time, učini! - šapnuše mi na uho!

Da, dobro je kupiti koju kozu za siromašnu obitelj. Jako dobro je pomoći siročetU da može ići u školu. Treba nahraniti gladnoga. Dobro je bolesniku nabaviti lijek... Ali mislim da nije loše nahraniti te jadne zatvorenike - kako bi i oni osjetili da je Božić. Svim drugima je lakše jer su na slobodi - nekako se mogu snaći. Ali ovi, u tim šatorima, ograđeni visokim zidinama - ništa ne mogu imati, nego što im se dade.

Bez ikakvih skrupula odlučio sam nabaviti riže i odnijeti u zatvor.

Meni kao svećeniku, k tome bijelcu - nije lako. Što će reći šefovi: da bijelac voli te "zločince i neprijatelje naroda"! Moram biti oprezan. Zato sam potražio jednog domaćeg čovjeka. Objasnio sam mu svoju ideju, nabaviti rižu i predati je u zatvor, da se i ti siromasi mogu malo "omrsiti" na Božić.

 

 

Riskirao sam, dao sam mu milijun i pol franaka (nešto oko petnaest tisuća kuna) da nabavi pedeset vreća riže. Treba najprije pitati za dozvolu direktoricu zatvora. Onda kupiti rižu i naći neki kamion, koji će to odvesti i predati upravi zatvora da daju na Božić i Novu godinu zatvorenicima! Dao sam mu, i rekao da me izvijesti je li uspio.

Prošlo je nekoliko dana - nikakve vijesti. Telefonirao sam mu - što je? - Veli, ne može naći upraviteljicu zatvora. Božić se približava, od riže ništa. Hoće li me prevariti, uzeti novac - pa pobjeći u koju susjednu zemlju. To je rizik - teško je tim ljudima imati toliku svotu novca - ta može kupiti zemljište i sagraditi kuću... Opet telefoniram i ništa.

Konačno, jučer, veli mi da je našao upraviteljicu. Odobrila je, da joj doveze rižu. Sad ide u trgovinu tražiti rižu. Bili su mi dugi ti sati.

- Trebaš nabaviti rižu i odvesti još danas, rekao sam mu. I traži potvrdu, da su primili rižu. Nemoj im reći tko ti je dao novac, jer to nije moj novac - to mi je dobri Bog poslao preko dobrih ljudi!

I tek jučer popodne reče mi dobri čovjek da je sve sredio i da su mu obećali skuhati rižu danas na Božić i da će mi dati račun za sve poslije Božića. Hvala Bogu!

 

 

Tako sam mirno mogao slaviti polnoćku u našoj crkvi. U propovijedi sam govorio ljudima kako nas Bog ljubi, da nam je dao svog Sina, da bude Čovjek - jednak nama ljudima, da nas spasi. To je neizmjerna Božja ljubav. Što mi možemo uzvratiti Isusu, dati mu kao znak zahvalnosti i ljubavi? On ima sve, ništa mu ne možemo dati što ne bi imao... Ali ako imamo nekog susjeda gladna (ima ih puno, nažalost), žedna, gola, bolesna ili u zatvoru... "Što god učinimo jednom od ove Isusove braće - njemu smo učinili!"

Na sv. misi, danas na Božić, bilo je lijepo kao i obično u zatvoru. Ljudi, kao i svake nedjelje - ta svi katolici svake nedjelje dolaze na misu u zatvoru, osim ako su bolesni. Lijepo pjevanje! Ali u mojoj duši je bila neizmjerna radost: danas će svi jesti rižu, nadam se do sita - danas na Božić! Božja ljubav prelazi zidine zatvora i sve ograde!

Nakon sv. mise odgovorni za katolike zahvalio mi je potiho u sakristiji. Reče mi: - Stigla je riža! Kuha se. Jeste li vi to poslali?

Rekoh mu: - Što bih ja siromah - nemam ja ništa. To je Isus Bog poslao! Hvala mu i slava!