Isusova škola brige za svakoga čovjeka
Apostolat molitve
Da svi oni koji su potlačeni, osobito siromašni, izbjeglice i marginalizirani, mogu pronaći dobrodošlicu i utjehu u našim zajednicama.
Ova opća molitvena nakana potvrđuje brigu Crkve za one kojima je Isus bio posebna podrška. Crkva po svojim misijskim i karitativnim ustanovama živi i širi taj isti Isusov duh brige i potpore onima koji su gurnuti na periferije.
Obilazeći sela i gradove, Isus je susretao brojne ljude, slušao ih, s njima razgovarao, poučavao ih, tješio... Prema svima je bio otvoren i iskren, posebno prema siromašnima, potlačenima, odbačenima, strancima, kao i grješnicima. Najviše se približio onima koje je društvo odbacilo i upisalo u knjigu suvišne i beskorisne bijede.
Evanđelja govore o tome kako je Isus tješio siromašne i uplakane, liječio bolesne i nemoćne, ozdravljao od raznih bolesti, čak i opsjednute. Kako su snažno odjeknula njegova Blaženstva na gori (Mt 5, 1 – 12)! Jedno od njih je: „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.“ Da, čisto srce je ključ pobjede i uspjeha za sretnu sadašnjost i još sretniju budućnost!
Svojim dolaskom na zemlju i svojim božanskim programom Isus je ovozemaljsku pustinju kušnji i poraza pretvorio u zlatnu dolinu uspjeha i pobjede. Dokazao je da pustinja međuljudskih odnosa može procvjetati i donijeti plodove. Kao što je križ postao stablo koje je donijelo plodove uskrsnuća i vječnosti, tako i čovjekove manjkavosti, osobne i zajedničke, mogu donijeti novi duh i snagu ljubavi, koja pokreće i mijenja duh svijeta.
Isus se nije bojao ni rasprava s moćnicima, s onima koji su si umišljali da su čuvari prošlosti i jamstvo budućnosti. Toga se ne boji ni Crkva! Isus je pozivao na pravednost, istinu, mir, dobrotu, ljubav... To isto čini i Crkva! Vrhunac Isusove poruke jest podložnost volji Očevoj i obraćenje radi kraljevstva nebeskoga. Na to nas poziva i Crkva! Razgovor s Isusom mnogima je osmislio život, obogatio ih. Neke je potpuno ozdravio i poraz im prometnuo u pobjedu. To se može dogoditi i nama!
Isus otvara nove poglede na društvo; otvara školu brige i milosrđa, ljubavi i razumijevanja; započinje zajednicu braće i sestara koji se razumiju, koji se ujedinjuju i podlažu volji jednoga te istog Oca; koji se prepuštaju vodstvu i snazi jednoga te istoga Duha.
Isusova škola brige za braću i sestre u potrebi beskrajan je prostor koji se prostire našim svijetom. Može primiti sve potlačene, siromašne, izbjegle, prognane, marginalizirane – sve patnike ovog svijeta. Potrebno je samo malo bolje uključiti čula srca, koja nam je Bog darovao ne zato da ih čuvamo za sebe, nego da ih upotrijebimo, prema braći ih i sestrama otvorimo. Otvorimo čula i osjetila srca koja su nam darovana za izgradnju zajedništva i altruizma, a ne za zatvaranje u sebe, u svoj egoizam i samodostatnost. Već danas postanimo djelatnici Isusove škole. Učinimo prvi korak, pomolimo se i zasučimo rukave!
Piše don Ivan Štironja
Tiskaj 