Misijska nakana Apostolata molitve za siječanj 2017.
Da svi kršćani budu vjerni Gospodinovu učenju
Da svi kršćani budu vjerni Gospodinovu učenju, pokušavajući molitvom i bratskom ljubavi obnoviti crkveno zajedništvo te suradnjom ići u susret izazovima s kojima se suočava čovječanstvo.
Sveto pismo Novog zavjeta vrlo zorno opisuje kako je Isus, na jednostavan način, formirao skupinu svojih učenika. Jednostavan poziv: „Hajdete za mnom“ (Mt 4,19), ili pak: „Pođi za mnom“ (Mt 9, 9), nekima je bio dovoljan da ostave sve i pođu za Učiteljem. „Ostaviti sve“ znači ostaviti svoju prošlost, započeti novi život, novi način razmišljanja, prihvatiti stil Učiteljev.
Učenici su rado išli za Isusom, s njim se poistovjećivali i predstavljali se kao njegovi. Čak su od Isusa tražili da ih nauči molitvu po kojoj će biti prepoznatljivi u svijetu kao njegovi učenici. Isus je uslišao njihovu zamolbu i naučio ih molitvu Oče naš. Po toj se molitvi ujedinjuju dva srca: Božje i čovjekovo. Po molitvi ljudi postaju bliži jedni drugima, postaju jedno srce i jedna duša, po molitvenoj sjedinjenosti s lakoćom koracaju prema istomu cilju. Zato je važna obiteljska zajednička molitva, kao i molitva kršćanskih zajednica.
Nakon Isusove smrti i uskrsnuća učenici se nastavljaju okupljati u njegovo ime. Tako je do dana današnjega. Kršćani se okupljaju oko Isusa na dan Gospodnji, svake nedjelje. Isus, kao učitelj koji spaja i ujedinjuje sva vremena i prostore obećava: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ (Mt 18, 20) Gdje se moli u Isusovo ime, ondje je Isus.
No zajedništvo katkada dolazi u krizu. Papa nas poziva da crkveno zajedništvo njegujemo, hranimo, branimo i obnavljamo molitvom i bratskom ljubavi. Želimo li biti zajedno i koracati prema Kristovu kraljevstvu, valja nam zajedno moliti, zajedno se žrtvovati i boriti za vjerno prihvaćanje i življenje Kristova nauka, koji njeguje i nalaže Kristova Crkva.
Svijet u kojem živimo pun je raznih izazova, sadržaja, raznih uvjerenja i vjerovanja. Ni kršćani, pa ni katolici nisu imuni pred tim izazovima. Mnogi svoju vjeru shvaćaju površno. Neki se svoje vjere srame, neki ju izdaju, pa je se i odriču. Sve te poteškoće, zapravo, počinju onog trenutka kad se kršćani isključe iz svoje kršćanske zajednice, kad prestanu s Crkvom i za Crkvu moliti, s Crkvom surađivati i djelovati.
Stoga se vratimo Crkvi, s njom molimo i činimo djela milosrđa, jer će to biti jamstvo naše vjernosti Kristu Gospodinu. Tako ćemo u svijetu potvrditi vjernost Učitelju i biti prepoznatljivi kao njegovi učenici.
Piše don Ivan Štironja
Tiskaj 