Blažena Ana Marija Javouhey
Utemeljiteljica Družbe sestara svetoga Josipa od Clunyja
Za vrijeme kolonijalizma Ana Marija Javouhey osnivala je u Senegalu i susjednim francuskim kolonijama škole i bolnice. Nakon povratka iz Afrike ministar prometa i pomorstva joj je rekao: „Gospođo, tražite sve što smatrate pravednim i razumnim. Imam potpuno povjerenje u vas.“ Rijetko kad su misionari ili misionarke uživali toliko povjerenja državnih vlasti. Tko je ta žena koja je zračila tolikim povjerenjem i poštovanjem?
Ana Marija Javouhey budila je povjerenje u svim slojevima društva, nadahnula je mnoge svojom ljubavlju do te mjere da ju i dalje u svojim sjećanjima nose mnogi ljudi diljem svijeta, posebno potomci robova u francuskim kolonijama u Africi. Najdublje tragove ostavila je u Senegalu i na Antilima. Ana Marija pružala je Afrikancima Kristovu ljubav, donosila je Afrikancima oslobođenje, zalagala se za poštovanje njihova dostojanstva. Godine 1831. dok je slušala jako loše vijesti o postupanju Francuza prema robovima napisala je: „Htjela bih biti svugdje gdje ima opasnosti i tjeskobe.“
Ana Marija Javouhey rođena je u selu Chamblanc, u Burgundiji, u obitelji s desetero djece, od kojih je preživjelo šestero. Krštena je 11. studenoga 1779. na blagdan sv. Martina. U nemirnim vremenima Francuske revolucije njezin otac Baltazar Javouhey, kao poglavar tog sela, priklonio se novoj vlasti, koja se tada loše odnosila prema vjeri i svećenicima. No njegova kći Ana Marija bila je unatoč svemu vjerna Bogu. Premda su se ljudi odani Crkvi bojali njezina oca, kao predstavnika vlasti, on je stalno potajno materijalno pomagao svoju kćer, koja je štitila i hrabrila svećenike. Ana Marija je s devetnaest godina, po žarkoj molitvi i uz podršku svojih vršnjaka u selu, jasno spoznala i stekla sigurnost o Božjoj volji za svoje životno zvanje: „Gospodin mi je dao do znanja na izvanredan, ali siguran način da me je pozvao na put kojim trebam poći da bih pomagala siromahe i odgajala djecu siročad.“ Tako je krenula u Besançon, gdje se pridružila zajednici Kćeri ljubavi, koja se posvetila brizi za bolesne i obrazovanju djece u siromašnim četvrtima.
U jednom viđenju doživjela je Boga, koji joj je dao do znanja da ju zapravo očekuje negdje drugdje, tj. kod najsiromašnijih i najudaljenijih, pokazao joj je "crne ljude" koji su zapostavljeni i izloženi izrabljivanju, a o kojima ona dotada nikada nije čula. Susret sa svećenikom Lestrangeom, koji se tada odrekao svoje službe u Beču da bi postao trapist, promijenio je njezin život. Godine 1803. boravila je u zajednici trapistkinja. No opet je čula Božji glas koji ju poziva da otvori škole i radionice po Burgundiji. Godine 1807. osniva Družbu sestara svetog Josipa u Chalon-sur-Saôneu. Četiri sestre Javouhey bile su prve redovnice tog reda, koji se proširio u Autunu, Clunyju, Parizu i drugdje po Francuskoj. Ubrzo je otišla u Senegal, Gambiju, Sijeru Leone, na Antile. Iako je morala često ostajati u Francuskoj, rado je obilazila misijske zajednice svoje družbe. Velik je bio njezin prinos obrani dostojanstva domorodaca. Kolonizatori ju nisu uvijek dobro prihvaćali, ali su njezina djela i riječi dotaknula njihova srca. Zahvaljujući djelovanju njezine družbe u odgoju, školovanju, zdravstvenoj skrbi i općenitom razvoju i napretku, robovi su počeli doživljavati svoju emancipaciju. Često je bila sama protiv onih koji su se odupirali dobrobiti potlačenih ljudi, ali je uvijek radila na afirmaciji domaćih ljudi. Zahvaljujući njoj, prvi Senegalci su postali svećenici, a formaciju su primili u Bailleeulu, na sjeveru Francuske. Može se reći da je ona u tome bila vizionarka. Današnji rast domaćih svećeničkih zvanja u misijskim zemljama upravo potvrđuje činjenicu da je vrlo važno voditi brigu za domaće duhovne pozive. U tome je sestra Ana Marija znatno uspjela i ostavila nam primjer.
Papa Pio XII. proglasio ju je blaženom 15. listopada 1950. u Rimu. Njezinu karizmu nasljeduje diljem svijeta više od 3000 redovnica iz raznih naroda. Prisutne su na pet kontinenata i dalje se šire, osobito u Indiji, Africi (Niger, Tanzanija, Kamerun) i Južnoj Americi (Kuba, Argentina), brinući se posebno za siromašne i napuštene osobe.
Vlč. Odilon Singbo
Tiskaj 