Kongo, 13.10.2016

Iz dnevnika jednog misionara

DR Kongo - Fra Stojan Zrno

Iznenađenje

Rano je popodne. Tek je 13 sati. Odmah pozvah vjeroučitelja da mu saopćim da ćemo za jedan sat slaviti svetu misu. Kršćani su već svi tu, jer su došli pozdraviti nas. Nemamo što čekati. Međutim on me iznenadi: „Ima nas za vjenčanje tri para.“ Gotovo za ne povjerovati! Ispriča mi svoj slučaj. Predlagao je svojoj ženi Mariji, s kojom nije imao djece, da se s njom vjenča crkveno, a da otpusti ženu svojega pokojnog brata, s kojom već ima troje djece i još dvoje djece od pokojnog brata i da ju vrati u njezinu obitelj. Marija mu je odgovorila: „Ne želim da te obitelj vrijeđa i da ti stalno predbacuje što si se vjenčao sa mnom nerotkinjom. I meni će stalno predbacivati da sam upropastila i tebe i tvoju obitelj. Ja ću se vratiti u svoju obitelj, a ti se vjenčaj s Albertinom.“ Dogovoreno – učinjeno. Prije dva tjedna Jean-Pierre je odveo Mariju u selo udaljeno 70 km. Tamo joj još živi otac i dvoje djece iz prvog braka. Zanimljivo je da je Marija imala djece s prvim mužem, a isto tako Jean-Pierre je imao djece s drugom ženom, a njih dvoje nisu imali djece. Marija je bila vrlo vrijedna i čestita žena. I ovdje se pokazala vrlo širokogrudnom. Više je gledala dobrobit svojega dosadašnjeg muža nego svoje osobno dobro.

Rekoh vjeroučitelju Williamu da se on prvi okupa i da sa sva tri bračna para pođe u kapelu, da vidi tko je spreman za krštenje, tko za vjenčanje. Kad gosti dođu u selo, prvo ih pozdrave s poklicima radosti i s mnogo buke i svakomu pruže ruku, a onda im pripreme vodu za kupanje, jer gosti dolaze uvijek prljavi s puta. U sušnom dobu ima prašine, a u kišnome blata, a uz to bude i mnogo znoja, jer se putuje pješice ili na biciklu. Kupanje se odvija po redu, po časti. Najčasniji gost ide uvijek prvi na kupanje. U njihovim očima to sam ja! Ali ja tu "čast" mogu prepustiti drugomu. Danas će William imati puno posla s "mladencima", pa sam mu dao prednost, iako su prvo mene pozvali u "kupaonicu". William uđe s bračnim parovima u kapelu, pa odmah pozvaše i mene na kupanje. U kutu okućnice zagrade malen prostor visokim palminim granama i unutra za gosta stave kantu vode i sapun. Tko ima higijenski sapun za pranje tijela, dobro je, a tko ga nema, stavi onaj za pranje rublja. Nema veze ako je sapun već rabljen.

I dok se ja bućkam u "kupaonici", stiže i seoski poglavar i sjede u hladovinu ispod stabla blizu mene, tako da mogu pratiti sav razgovor. Razumjeh da je seoski poglavar došao zahvaliti mi za dva mosta koja smo sagradili na njegovu području prošloga sušnog doba. To je novi poglavar. Mlad je i poduzetan. I sam je osobno utovarivao na kamion kamenje za mostove. Dobro je što su smijenili onoga prijašnjega, koji čak nije ni došao na radilište zahvaliti zidarima koji su zidali mostove.

Kiša od kamenja

Dok sjedimo u hladovini, naoblači se. Poče padati jaka kiša, čak i tuča! Tuča je vrlo rijetka u Kongu. Zovu je mvula wa mabwe, što bi doslovno značilo kiša od kamenja, tj. kiša koja pada kao kamenje. Pobjegosmo u kuću. U međuvremenu netko uime seoskog poglavara donese oko pet litara malevua – palmina vina. I dok kiša lije i tuča lupa, raspravljamo o srednjoj školi u ovom selu. Oni sami, bez ičije dozvole, otvorili su prvi razred srednje škole i prijavili ju lokalnim vlastima kao državnu školu. Sad bi pak htjeli da škola bude katolička. Savjetovali smo im na koji bi način to mogli postići. Animator će im pomoći napisati molbe koje trebaju poslati na četiri strane. Ali gle, nigdje u selu nema četiri lista papira! Niti kod ravnatelja osnovne škole, niti kod ravnatelja ove nove, srednje. Netko se dosjeti da istrgnu dvoliste iz bilježnice. Ma, ovaj narod je dosjetljiv. U svim se neprilikama snađu. Tu molbu trebali bi potpisati svi roditelji. Vidim da ne bi bilo loše ako bismo ovdje imali srednju školu. U dva susjedna sela postoje osnovne škole, a i ovo je selo dosta veliko, pa bi učenika sigurno bilo dovoljno. Škola bi mogla biti osvježenje za zajednicu i rasadnik novih kršćana.

Jedno drvo za jedan bombon

Kiša prestade, a seoski poglavar nas napusti. Nakon jednog sata vrati se s pijevcem. Želi mi na poseban način zahvaliti za mostove. Pijevac je ovdje najbolji dar i ne daje se baš svakomu. Spušta se noć, a William još uvijek poučava "mladence". Poslije kiše i tuče vrlo je svježe, čak pomalo i hladno. Donesoše drva, ali vrlo malo za cijelu večer. Mogli bismo večeras drhtati od hladnoće. Eto, i u Africi može biti hladno! Ma nije hladno, nego svatko ima samo ljetnu odjeću. Žene su u ovo vrijeme zauzete spremanjem večere, pa je tu oko vatre tek nekoliko muškaraca i puno djece koja vrebaju svaku prigodu da dobiju barem po jedan bombon. Velim im: „Tražite suhih drva za vatru. Svatko tko donese drva, dobit će bombon. Za tanje drvo jedan bombon, za deblje i duže dva bombona.“ Djeca se rastrčaše i uskoro se pred nama stvori velika hrpa drva. Neka djeca su po nekoliko puta trčala u selo. Mi muškarci uz ugodnu vatru čekamo da žene pripreme večeru i polegnu malu djecu pa da nam se pridruže te zajedno izmolimo Krunicu.

Zajednička večernja molitva

Kako lijepo pucketa vatra, dok odzvanjaju Zdravomarije! Slijede razgovori ugodni o vjeri, o životu u selu, o običajima... Dođe i seoski bolničar. Ljut je. I malo je „pod gasom.“ Često je takav. Rijetko ga se može uvečer naći trijezna. Reče da su ispekli opeke za dispanzer, ali zdravstvena služba iz Kaniame odbija pomoći gradnju. Zapravo, oni su zakasnili sa svojim opekama. Da su ih ispekli godinu prije, dobili bi pomoć. Ali sada „prošao vlak“.

Muke s afričkim krevetom

Sati prolaze. Vrijeme je poći na spavanje. Namještanje kreveta zahtijeva puno strpljivosti i dosjetljivosti da san bude barem donekle ugodan. Jer seoski afrički krevet nije kao europski. Skovan je od paralelno postavljenih kolaca, koji nisu uvijek pravi. Stoga je pravo umijeće naći povoljan položaj da krivi kolci čovjeka ne žuljaju. Po tim kolcima nabaci se jedna prostirka od trske. Na njoj se danju sjedi, a noću spava, pa je toliko izlizana da postane posve glatka i klizava. Ako krevet nije u posve ravnu položaju, što je redovit slučaj, onda čovjek provede cijelu noć boreći se da ne sklizne na pod. Taj krevet obično stave na zemlju. Na njemu spavaju odrasli ukućani i gosti. Djeca spavaju na podu, na prostirci. Ako je gost od izuzetne časti, onda unesu blokove nepečene cigle i podmetnu ih ispod kreveta, tako da gost spava malo uzdignut od zemlje. Neki čak postave tri cigle jednu na drugu, da gost bude što uzdignutiji od zemlje. Na krevet se ne stavlja ništa osim prostirke. Zato spavaju u odjeći. Zanimljiv je običaj da se noge peru ujutro, a ne navečer pred spavanje. Obično gost nosi sa sobom jednu plahtu da se njome posve pokrije i zaštiti od komaraca, a malo i od hladnoće, jer noći znaju biti svježe. Ja sam malo "napredniji". Kupio sam vreću za spavanje, koju prostrem po krevetu. U mnogim selima ima puno komaraca, posebno uz rijeke, bare, jezera i guste šume. A najviše ih je u kišno doba. Zato je dobro imati mrežicu iznad kreveta. Ali kako ju razapeti? Odgovor je jednostavan: kako bilo! Najzgodnije ju je vezati za drvenu prečku u krovištu, jer su sve kolibe dosta niske. Ali često je krov već istrunuo i suha trava je puna sitnih živih bića, raznih insekata. Čim čovjek dodirne neko drvo u krovištu, da bi zavezao mrežu, sva ona trulež i insekti padnu u krevet. Užasno! Stoga ja ne vežem mrežu bez ljute muke, jedino ako je komaraca toliko da se ne može spavati. Danas su mi postavili krevet vrlo visoko, da me počaste. Stavili su tri cigle jednu na drugu. Ali nesreća je u tomu što je taj stari krevet izrađen od bambusovih kolaca, koji su s vremenom postali vrlo krhki. Namjestih sve kao i obično i uvukoh se u vreću za spavanje. Ali čim legoh i počeh se namještati, uz veliki prasak popucaše suhi kolci ispod mene i ja se nađoh na zemlji. Vjeroučitelj William i animator Jean-Marie, koji su ležali u susjednoj sobi, čim začuše prasak, dotrčaše da vide što je, dok se ja iskoprcah ispod tih krhotina. Velim im da trebamo krevet, jednostavno, položiti na zemlju i problem je riješen. Ali njima se to čini kao ponižavajuće za mene, pa svakako žele podignuti krevet barem na dvije cigle i pojačati ga na sredini. Iziđoše s lampama u mrklu noć tražeći dodatne cigle. Kao pravi majstori od tog zanata, brzo središe krevet i ovaj put ja legoh bez straha da ću se opet naći na zemlji.

Ujutro je bilo veliko slavlje u toj dosada vrlo skromnoj zajednici. Krstio sam petero odraslih i šestero male djece. Tri bračna para sklopila su crkveni brak. Bilo im s blagoslovom!