Odmarali smo se do 15 sati, a onda se uputili u Kishinde. Prije toga trebalo je naći desetak jakih momaka da mi pomognu upaliti vozilo na guranje. Baš sada, kad moram obilaziti sela, posve mi je oslabio akomulator. Kishinde je malo manje Kimande, ali ovdje je kršćanska zajednica vrlo jaka. I ovdje lijepo rade kao što smo ih upućivali. Imaju novog vjeroučitelja koji je i učitelj u školi. Spremao je dvadesetak mladića i djevojaka za krštenje, ali i sam priznaje da još nisu završili sve gradivo koje je predviđeno za krštenje pa smo nakon razgovora odlučili da nikoga sutra ne krstimo, osim novorođenčadi. Doći ćemo za dva mjeseca pa ćemo napraviti veliku "feštu". Navečer smo ostali uz vatru do jedan sat poslije pola noći. Ljudi su željni popričati sa svećenikom o problemima kojih ih muče, koji muče njihovu zajednicu i selo u cjelini. Makar nekad bio i umoran, svećenik se mora boriti protiv

sna i pokušati zadovoljiti njihovu znatiželju. Za vrijeme svete mise imali smo nekoliko prvopričesnika tako da je ova zajednica dostigla Kimpangu po broju onih koji se pričešćuju. Vjenčala su se dva bračna para koji su nas kasnije na oba mjesta pozvali na objed. Točilo se i palmino vino pa je bilo i "zagrijanih" . Željeli smo da ostanemo s njima slaviti barem do 18 sati. Kažu: "Blizu je. Možete stići u Kimpangu za sat vremena." Ali ja kao da sam imao predosjećaj da bismo mogli imati poteškoća s vozilom pa sam već u 15 sati pozvao mladiće da ga guranjem upalimo. Nije išlo lako jer je akumulator gotovo prazan. Nekoliko kilometara prije Kimpange poče nešto lupati. Pomislih da je pukla guma. Pogledam, ali sve četiri su dobro napumpane. I vjeroučitelj i animator i ja gledamo ispod vozila, ali nigdje ništa ne vidimo. Po treći put pođem, a animator gleda i upozori me da prednji lijevi kotač "šeta". Otkvačila se šipka koja daje smjer vozilu. Što sad? U Africi smo pa se treba snalaziti na afrički način. Rješenje je uvijek "bulundu"! To je komad gumene vrpce, dužine oko 2 m, a širine oko 2 cm, napravljene od nutarnje gume kamiona. Ta guma - "bulundu" služi posebno za vezanje stvari na prtljažniku bicikla, ali i za učvršćivanje svih dijelova na vozilu koji se slome ili otkvače na ovim afričkim putovima. Dok mi tako zbunjeni gledamo u vozilo i razmišljamo što bi trebalo uraditi, naiđe jedan stariji čovjek na biciklu. Nema stvari na prtljažniku, ali vidim da je zakvačio "bulundu".

Molim ga da mi ga dadne pa ću mu kupiti u Kamini drugi. Čovjek odmah pristade. Svezasmo otkvačeni dio i bez poteškoća stigosmo u Kimpangu. Ipak ova loša cesta, puna rupa, blata i vode? "učinla" je nešta dobra: "popravila" mi bravicu na zadnjim vratima vozila. Vrata su bila blokirana tri dana. Nikako je nisam mogao otvoriti. Ali vozeći po ovim rupama bravica se rastresla i sad se vrata otvaraju bez poteškoća. U kimpangi smo još čvršće uvezali otpali dio i tako sam krenuo na daleki put do Kamine. Stigoh bez poteškoća. Od tada nikuda ne idem na put bez barem 5-6 komada "bulundu".

Vrlo sam zadovoljan jer sam obišao sva sela. sve se lijepo završilo pa sad sa starcem Simeonom mogu pjevati: "Sad otpusti slugu svoga, Gospodine. . ." Kad smo se vraćali iz Kishinda, rekoh vjeroučitelju i pastoralnom suradniku: "Budući da sam stalno na putovanju, kad me upitaju: 'Gdje je tvoja župa?', odgovorit ću: 'Moja je župa cesta!'

 

 

Ostadoh u Kamini nekoliko dana da bih gumenu vrpcu kojom sam pričvrstio slomljeni dio zamijenio pravim rezervnim dijelom, jer ni "bulundu" nije vječan. Vratih se jučer u Kimpangu. U popodnevnim satima bila je predviđena božićna ispovijed jer su se svi ispovjedili prilikom mog predbožićnog posjeta, osim ovih u Kimpangi. Nije red da oni koji su najbliži crkvi budu najgori kršćani. Ali popodne je kiša tako jako padala da nitko nije došao. Budući da je danas nedjelja, najavio sam im za popodne "popravni" iz ispovijedi. uglavnom su došli svi koji se ispovijedaju. Animator ih je lijepo pripremio ispitom savjesti prema Deset Božjih zapovjedi i svi zajedno su više puta ponovili način kako se ispovijeda, tako da je sve lijepo proteklo. Ispovjed je trajala dva sata.

 

 

Prvi Božić na mom "ranču" otkako sam se preselio iz kolibe u malu kuću izvan sela. Ovdje stanujem već više mjeseci, od Velikog četvrtka. Još nisam napravio župnu kuću pa sam se nastanio u kućici koja će kasnije služiti kao kuhinja. jučer su u crkvi najavili da će danas praviti štalicu. Ovdje u kući nemam ni figurica, a nema ni mjesta dok ne napravimo pravu župnu kuću. Za Isusa nije bilo mjesta u Betlehemu. Bilo je to strašno. A eto, danas u mene nema mjesta za njegovu štalicu. Ništa strašno. vjerujem da se On neće ljutiti. Učinili smo sve ovih proteklih dana da mu nađemo mjesta u ljudskim srcima u svim selima naše prostrane misije. 

Dolazi ravnatelj škole i donese mi "bya Noele" - božićni dar - oko dva kilograma kikirikija. Kaže da su to prvine s njegove njive. Dođe malo kasnije i Martin, bivši starješina kršćanske zajednice. i on donese "bya Noele" - tri svježe, tek uhvaćene ribe. Išao je danas na rijeku koja protječe na udaljenosti od 7-8 km. posrećio mu se lov, pa želi razveseliti župnika za Božić. i ja sam poslao "bya Noele" onim najsiromašnijim iz naše župe.

Radnici danas ne rad. Ovdje izvan sela je vrlo mirno pa sam u popodnevnim satima "navio" božićne pjesme. Pomalo uređujem sobu, premještam poneke stvari i znojim se. sva mi košulja mokra. vrućina, sunce pripeklo, a Ivica Šerfezi pjeva o snijegu za Božić. Sinoć sam slušao Radio-Zagreb. U Hrvatskoj velika hladnoća -15C. Dakle, razlika ovdje i tamo je oko 50stupnjeva. Kako je sve različito. Ipak, isti je Isus koji nam dolazi. Bojao sam se kiše ove večeri, ali nas je poštedjela. Padala je oko 17 sati. Svetu misu počet ćemo u 19,30. Ni u kojoj misiji u našoj biskupiji nema običaja da se slavi polnoćka. Slave se večernje niise. U 18,30 sunce se bliži horizontu. Trebam ići u selo jer smo dogovorili ispovijed za one koji se jučer nisu ispovjedili.

Ali ne mogu odoljeti ovoj ljepoti. Poslije kiše svaki je oblak u drugoj boji. Ostajem sve dok sunce ne ode s druge strane gore, a na zelenu dolinu spusti se tama. Ostaje samo bučiti rijeka Tshidimba koja je ovih dana nabujala zbog jakih kiša. Ode jedno sunce iza gora, a mi odosmo slaviti ono pravo, istinsko sunce koje ne pozna zalaska. U "štalici" - našoj crkvi - kolibi napravljenoj od blata i pokrivenoj slamom, Krist je zasvjetlio u srcima ovih malih i siromašnih ljudi, ali radosnih i raspjevanih što ih je pohodio Bog. Dva sata i petnaest minuta prošli su kao tren. Ovaj siromašni svijet najsličniji je pastirima. Boga prihvaća kakav jest - jednostavan kao dijete. Samo g amali mogu shvatiti. Zato je u ovoj našoj crkvi bilo toliko radosti.

Vratih se u tišinu svojoj kući. Osluškujem božićnu noć. Čuju se samo zrikavci, razni insekti koje ne poznajem, a tamo u selu još odjekuju bubnjevi i pjesma nekih protestanata koji još nisu završili svoju molitvu. I oni slave rođenje Sina Božjega. (Nastavlja se) ....