Kongo, 07.06.2016

Iz dnevnika jednog misionara

DR Kongo - Fra Stojan Zrno

Kršćanstvo i poligamija

Odmah u rano popodne obavit ćemo ispovijed i započeti svetu misu. Tako smo se dogovorili. Ali i ovdje su kasnili, pa nas je kiša ometala. Nismo pokisli u novoj crkvi, ali je za vrijeme svete mise jako lupala po limenom krovu. Navečer, kad se smrklo, došao nam na razgovor jedan stari kršćanin. Da bismo potakli kršćanske roditelje da ne udaju svoje kćeri bilo kako, naši biskupi su donijeli odluku da se uskraćuju sakramenti svim roditeljima koji udaju svoju kćer kao drugu, treću... ženu poligamistu. Time naime upropaštavaju vjeru svoga djeteta. Ovaj je stari to učinio i odmah je uslijedila odgovarajuća kazna. Nema ni ispovijedi ni pričesti. Sada on pred nama izražava svoje čuđenje biskupima kako su mogli donijeti takvu odluku. Navodi i primjere iz Starog zavjeta. Ponekad nas je i dobro nasmijao svojim "dokazima" protiv biskupa. Veli: "Pa David je imao više žena, pa što? Opet je bio Božji miljenik!" Velim mu: "David kao Židov nije jeo svinjetine. Ako ga želiš nasljedovati, zašto ti jedeš svinjetinu?" Nizao je primjere iz Starog zavjeta, navodio i druge poligamiste i "dokazivao" Pismima da biskupi nisu u pravu. Rekoh mu na kraju: "Mi živimo u Novom zavjetu i mnogi su zakoni iz Starog zavjeta prevladani. Zovemo se kršćanima po Kristu. Ako želiš biti kršćanin, moraš slijediti Kristov zakon kako ga tumači njegova Crkva, a ne kako bi tebi bilo draže." On ostaje pri svome. Nije ništa zla učinio ako je kćeri našao muža. Kakav je? Važno je da je muškarac.

Budući da je kiša padala u popodnevnim satima i u ranim večernjim, mladi su tek oko 21 sat naložili vatru i počeli pjevati i plesati. Kasno počeli, kasno i završili. A nas nekoliko ostade još pola sata, dok ne izgorješe i posljednji komadi drva. Ujutro polazak. S nama će četiri učenika koji pohađaju školu u Kimpangi. Tek sada idu na upis, a školska godina započela prije više od jednog mjeseca. Pitam ih: gdje su bili do sada? "Tražili smo novac", vele svi. Tako je to ovdje. Tek kad počne školska godina, sjete se da će trebati nešto plaćati, pa onda počnu "tražiti" novac, kao da je novac izgubljen negdje na putu.

Misa u Mpayani Bondo

Proći ćemo kroz selo Mpyana Bondo. Zaustavit ćemo se tek da bismo slavili svetu misu, a onda poslije ručka produžujemo prema Kimpangi. Dok se ono malo kršćana sprema za svetu misu, razgovaram sa seoskim poglavarom. I on je počeo moliti u našoj zajednici. Traži da u selu izgradimo kapelicu od tvrdoga građevinskog materijala. Više je njemu stalo da i u njegovu selu ima barem jedna zgrada pokrivena limom, nego da vjernici imaju gdje moliti. Zbilja, stara se kapelica dobro "nagnula". Jedan su zid poduprli drvećem da se ne sruši. Kasnije i žene žele razgovarati. Tuže se da nemaju čiste vode. Trebalo bi srediti neke od mnogobrojnih malih izvora. Malo je nezgodno, jer ni iz jednog izvora nema pada. Voda pomalo izvire ravno iz zemlje.

Olujni vjetar srušio dio škole

Odmorih se malo u Kimpangi nakon prošlotjednog posjeta nekim selima. Sljedeća nedjelja je Misijska. Red je da za Misijsku nedjelju budem tu, gdje je najveća zajednica, a tek onda nastavim dalje. Najbliže selo je Kishinde, udaljeno svega 17 km. U ovom kraju sela su vrlo udaljena jedna od drugih, pa nekada udaljenost prelazi i 30 km. Zato uvijek kažem da je Kishinde blizu, iako treba voziti puni sat, jer je cesta vrlo loša, a to je čak "autoput" koji povezuje dva milijunska grada, Kinshasu i Lubumbashi.

Iako neki kršćani u ovo vrijeme obrađuju zemlju vrlo daleko, 30 do 40 km, pa tamo i spavaju 2-3 mjeseca za vrijeme glavnih poljskih radova, u selu se uvijek nađe velika zajednica. Čim me pozdravi, ravnatelj katoličke škole poče mi iznositi svoju nevolju. Upravo kad su bili upisi prije dva-tri tjedna, vjetar mu srušio dvije učionice, ali ih do danas nisu popravili. Tako je sa zajedničkim poslovima. Prvo treba dobro "razmisliti" i razraditi taktiku kako što manje raditi. Sad se neki ljudi sjetili da bi trebalo praviti "prave" učionice – od tvrdoga građevinskog materijala i da bi cijelo selo trebalo danas o tome sa mnom razgovarati. Rekoh ravnatelju i ostalima. "Vi uvijek mislite na ono što je daleko, da ne biste uradili ono što sada treba uraditi. Jer već danas trebam popraviti školu na jednostavan način, s krovom od slame, da djeca mogu učiti. A o građevinskim radovima s cementom bit će govora kad skupite mnogo kamenja i ispečete opeke." Ima ljudi koji u ovakvim prigodama znaju "mudrovati" da bi samo našli dovoljno razloga da danas ništa ne rade, odnosno da nikako ne rade.

Sijelo uz pjesmu i molitvu

Poslije večere, kad pade noć, bi nam ugodno sjediti vani ispod zvjezdanoga neba. Nema mjeseca, ali iznad nas trepere tisuće zvijezda na čistom nebu poslije kiše. U ovo vrijeme žene su u kući i vode brigu o maloj djeci, jer svako treba nahraniti. A ovdje nema bočica da djeca sama jedu. Mama mora nadgledati kako jedu i ona malo veća djeca. Svatko mora doći na svoje. Budući da svi jedu iz iste zdjele, manja djeca mogla bi biti prikraćena jedući sa svojom starijom braćom i sestrama. Svaki je obrok jedno malo natjecanje tko će brže! Zato sam ja ispred kolibe okružen samo muškarcima. Ni mladi još nisu stigli. Spremaju se za večernji "koncert" uz vatru. Naložiše vatru. Netko započe moliti krunicu. Treba tako, jer je Gospin mjesec listopad. Niže se Zdravo Marijo i pjesma iza svake desetke. Neki je posebni, mistični ugođaj u ovoj tihoj noći uz vatru, koja pucketa i obasjava ozbiljna, ali radosna i bezbrižna lica ovih muškaraca. Poslije krunice dođoše i mladi iz dvaju zborova. Pjevaju izmjenice. I sve tako do 22:30 sati. Svuda oko nas puno je ljudi. Mlađi plešu po ritmu bubnjeva. Kad se raziđoše, ostadoh još oko pola sata sa skupinom muškaraca. Ti razgovori u kasnim noćnim satima vrlo su prikladni za pouku. Ne može se sve reći za vrijeme svete mise. Osim toga ljudi su slobodni postavljati pitanja. A nakon toga odlaze na spavanje, razmišljajući o onomu o čemu smo razgovarali.

Cijelu noć smetali su nam iz jedne sekte. Imali su smrtni slučaj, pa su bubnjali i pjevali što su jače mogli. Naši isto tako pjevaju i sviraju kada tko umre, ali ne stvaraju ni blizu toliko buke kao ovi iz sekta. Tamo gdje imaju mogućnost nabaviti pojačala, puste ih "do daske", tako da nitko na kilometar uokolo ne može mirno spavati. Za vrijeme svete mise krstio sam dvije bebe.