RADOSNA VIJEST - br. 116
Sarajevo, 07.06.2016

Radosni svjedoci Isusove ljubavi i milosrđa

Uvodnik

Isus se nakon uskrsnuća više puta ukazivao svojim apostolima. Mjesto ukazanja bila je i dvorana Posljednje večere, gdje su se učenici okupljali i zaključavali u strahu od Židova (usp. Iv 20, 19). Upravo su ondje apostoli doživjeli ohrabrenje i osnaženje u vjeri. Isusov "mir vama" nije bio samo običan pozdrav, nego i dar prepoznavanja. Vidjeti Učitelja i čuti mu glas bilo je istinsko učvršćenje u vjeri, potvrda svega onoga što im je govorio.

Dar vjere temelj je poslanja koje je Učitelj namijenio svojim apostolima: "Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas" (Iv 20, 21). Nema razlike između Očeva i Isusova poslanja, Isus šalje upravo onako kako Otac šalje. Tako onda nema ni razlike između uvjeta koji se traže. Oni su uvijek i za svakoga isti, a to je savršena predanost Očevoj volji i savršena ljubav. Odgovoriti na Isusov poziv i izvršiti zadaću može samo onaj tko se istinski Isusu predaje u vjeri i tko ga istinski ljubi.

Sve ono što je Isus imao, što je primio od svog Oca, predao je svojim apostolima – Crkvi, koja je rođena po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Krist je ostao Glava, a Crkva je postala Tijelo, nositeljica i darovateljica svega onoga što je Isus ostavio onima koji mu vjeruju i koji ga ljube. A Glava i Tijelo jest cjelovit Krist.

Crkva je dakle ovisna o Isusu, koji poziva, šalje, daje sadržaj, snaži, osvježava, tješi, prašta, podiže... Na kraju presuđuje i pravedno nagrađuje. Bez Isusa Crkva ne bi imala poruke, snage; ne bi se imala komu vratiti niti obratiti; ne bi joj imao tko rasvijetliti spoznaju, osnažiti srce, voditi ju putem istine i pravednosti... Sve to čini Isus snagom svoga Svetoga Duha.

Da, to je Isus! To je Isusova Crkva! To smo onda i mi s Isusom, ili bez Isusa. Posebno su to svećenici koji jedini imaju vlast i čast nastupati u ime Isusovo. To su misionari, ti dušobrižnici i navjestitelji radosne vijesti spasenja.

Bogu hvala za svećenike koji nam uprisutnjuju Isusa, koji nas drže na okupu oko Isusa. Hvala Bogu za misionare, one koji su poslušali Isusov glas i stavili se na raspolaganje Crkvi. Upravo oni, koje je Crkva poslala, dolaze nam ovih dana. Dolaze na svoja ognjišta, svojoj Majci koja ih je poslala na periferije da budu svjedoci i pronose vijest o Očevoj ljubavi i milosrđu. Koliko samo ljubavi i milosrđa Nebeski Otac, a onda odatle i majka Crkva gaje prema svakomu svom djetetu, posebno prema onima do kojih još treba stići Radosna vijest spasenja, prema onima koji imaju poteškoće u rastu i razvoju. Pozvani smo suosjećati s Ocem i s Majkom: sentire cum Ecclesia.

Ne suosjećati zapravo znači i sam imati poteškoće u rastu i razvoju.

Apostoli su osjetili što znači "biti bez" Isusa. To je vrijeme muke, raspeća i smrti, pa sve do uskrsnuća; vrijeme grobne tišine, razočaranja. Apostoli najbolje znaju kako je biti bez Isusa. U tomu se stanju Juda izgubio, Petar zatajio, svi "učenici ostaviše i pobjegoše" (Mt 26, 56), Toma napustio (Iv 20, 24). Svi se u strahu zaključali. Takvo stanje bez Isusa i u nama izaziva strah i beznađe, zatvaramo se od svijeta, sumnjamo, lutamo... I u ovo naše vrijeme teško je biti bez Isusa. Isus je uvijek bio i bit će čovjekovo najveće otkriće, bogatstvo i uporište. S njime smo najveći bogataši i pobjednici. Bez Isusa smo najveći siromasi – bokci, pravi gubitnici.

Stanimo uz Isusa, ostanimo Isusovi! Budimo svjedoci, misionari i radosni navjestitelji Božje ljubavi i milosrđa!


Piše: don Ivan Štironja

Tiskaj    Pošalji