RADOSNA VIJEST - br. 115
Zagreb, 18.05.2016

Misijska nakana Apostolata molitve za svibanj 2016.

Piše mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški

Da se u obiteljima, zajednicama i skupinama raširi običaj moljenja Krunice za naviještanje evanđelja i za mir.

"Svibanj baca sag od cvijeća / poljem, lugom, humom, dragom, / tajno, tiho cvjetnim sagom Gospa šeta..." – tako sriče jedna od brojnih pjesama koje žele dočarati čari mjeseca svibnja. Pjesmotvornik zamišlja Gospu kako je upravo krenula u proljetnu šetnju po cvjetnom sagu. Baš lijepi slikotvor! Na "ekranu" prirode Gospa i cvijeće, cvijeće raznoliko, a u našim rukama najednom se nađe – krunica! Ta tko ne bi krunicom "zaposlio" ruke kad ugleda Gospu, Mariju, našu kraljicu! Marijo, svibnja Kraljice! I molitvena nakana neka bi bila da se najprije u obitelji događa ta prelijepa i poželjna slika preuzeta iz "menija" prirode! Otac, majka, djed i baka, mala djeca i odrasli, mladići i djevojke, cijeli kućni "sastav" da krene u "ofenzivu", molitvenu "ofenzivu" (molitveni napadaj, molitveni proboj), pa sretnim posredništvom dogođenim u obiteljima cijela stvar "procvjeta" i u našim (vjerničkim) zajednicama, skupinama, razredima... Ej, gdje bi nam bio kraj! Kad bi se čovjek (muško i žensko!) doslovno zaljubio u krunicu, Gospi posebno drag predmet, Gospi posebno dragu molitvu! Gospi draga, pa da i nama postane draga! I poželjna, promišljena i domišljena, ovita oko ruke, ali i utisnuta u srce, u osjećaj, u cjelokupnost vjerničkog događanja... K tomu, imajući u vidu četverosmjerni sadržaj, Krunica "obrađuje": radost, žalost, slavu i svjetlo kako su zabilježeni u evanđelju. Ta i takva molitva, uz razmišljanje, razmatranje, s ulaskom u znamenita Kristova otajstva rođenja, života, smrti i veličanstvena uskrsnuća i njegove proslave, čini se kao sažet katekizam o ponuđenim i oživotvorenim istinama naše vjere. I sve to za praktični navještaj evanđelja i u službi mira. Kojeg mira? Onoga tako potrebna u našim obiteljima. Onog mira za kojim svijet, ovaj naš suvremeni svijet, čezne, vapi i očekuje. Onog mira "koji svijet ne može dati", kako tvrdi Božja riječ. Mira u kojem se čovjek lijepo osjeća i lijepo doživljava, u radosti, pa i ponosan jer Bogu pripada, jer uza zemaljsku majku vjernik prihvaća Gospu kao svoju Nebesku Majku! Kao svoje utočište, kao svoj "zaklon u vrijeme nevolje", kao stišateljicu naših ljudskih bura i oluja. Molimo Krunicu, uživajmo u njoj! I recimo našoj duhovnoj Majci po ne znam koji put da ju volimo, da s njom računamo "sada i na času smrti naše".

Tiskaj    Pošalji