Dragi prijatelji misija!

Dragi čitatelji i širitelji

Radosne vijesti!

 

Pri kraju smo božićnoga vremena i na početku građanske godine. Još uvijek u naših dušama odzvanjaju božićne pjesme koje smo iz dubine svoga srca i duše punim glasom pjevali na misnim slavljima u svojim župnim i drugim crkvama, a možda i u svojim obiteljima. Najradosniji kršćanski blagdan i ove godine ušao je u naše kršćanske zajednice, u naše duše i u naše obitelji. Maleno Dijete, utjelovijena ljubav Očeva, u božićnoj noći darovalo je svima nama radost i mir. Malo koje vrijeme crkvene godine govori nam toliko o blagovijesti mira kao što to čini Božić koji je njezin najradosniji blagdan. Govorimo o miru, želimo mir svim ljudima na zemlji, želimo si međusobni mir, želimo mir s nama samima. Sve te iskrene želje za mirom posebno su prisutne u svijesti i u dušama svakoga od nas. Svjesni smo kako je mir ponajprije dar Božji koji nam darovan posebno za blagdan Božića koji smo proslavili. Bez našeg sudjelovanja ne može se ostvariti i doživjeti radost mira u njezinoj punini. Da bi se to postiglo i ostvarilo, bila je potrebna i naša osobna otvorenost i sudjelovanje svakoga od nas. Otvorili smo se milosnom djelovanju Božjem koji je preko svoga Sina i za ovaj Božić svojim mirom ušao u naše živote, u naše biskupije, u naše samostane, u naše obitelji, u naše župne zajednice i u duše svakoga od nas: "Svjetlo će nas danas obasjati jer nam se rodio Gospodin i nazvan je imenom: Divni, Bog, Knez mira, Otac budućega vijeka, njegovu kraljevstvu ne će biti kraja" (usp. Iz 9,2.6; Lk 1,33).

Došla nam je nova godina. Brojne su želje napisane i izrečene. Pružene su brojne ruke dobrih i iskrenih želja kako bi nam i ova godina bila blagoslovljena i kako bi nas pratio Božji blagoslov na mjestima našeg svakodnevnog življenja. Nadamo se da smo je započeli s Bogom i da će Bog biti s nama tijekom narednih tri stotine šezdeset pet dana. Njegov blagoslov itekako nam je potreban. Ne će nas zaobići veći ili manji križevi koje si sami stavimo na svoja slaba ljudska ramena ili će nam to učiniti drugi pa i oni od kojih to i ne očekujemo. I zato nam je Božji blagoslov itekako potreban. Naša slaba ljudska ramena često su preslaba da bismo se nosili sa svim tim križevima.

Odmah na početku godine krenimo malo dalje od sredina našeg življenja. Koliko najmlađih diljem svijeta, koji su sadašnjost i budućnost kako Crkve tako i društva, nada se i očekuje našu pomoć Šimuna Cirenca kojeg ne poznaju. Prilika je i ove godine da na svetkovinu Bogoiavlienia- Tri kralia, koja se u našoj Domovini slavi kao Dan svetog Djetinjstva, pokažemo konkretnu spremnost i pomognemo drugima. Pozivani smo na razne načine kako bismo pomogli djeci diljem svijeta pod motom "Djeca pomažu djeci". Raznim animacijskim materijalima Misijske središnjice iz Sarajeva i Misijskog ureda iz Zagreba kucano je na vrata naše kršćanske spremnosti pomoći djeci u nevolji. Brojna su djeca diljem svijeta ispružila svoju ruku i zamolila konkretnu pomoć od mene i od tebe, brate i sestro, bez obzira gdje živiš i što radiš. Pitanje je jesmo li se oglušili ili odazvali na brojne vapaje koji su dolazi iz daleke Južne Amerike ili Afrike ili iz drugog dijela svijeta. Možda su vapaji došli i od naših hrvatskih misionara i misionarki koji diljem svijeta vode konkretne projekte ili skrbe za najmlađe.

Otkako je zaživjelo Djelo svetoga Djetinjstva u jednom broju naših župnih zajednica na poticaj odgovornih prijatelja misija lagano zaživljava praksa djece Pjevača zvijezde koji mole mali dar za svoje vršnjake u dalekim i siromašnim zemljama. Obučena poput triju kraljeva noseći u rukama zvijezdu koja ih vodi od vrata do vrata naših kršćanskih obitelji, pjevajući mole dar za svoje vršnjake. Očekuje se porast broja pjevača zvijezde i porast broja župnih zajednica u kojima i djeca postaju još aktivnija. Međutim, pjevači zvijezde nisu samo djeca u okvirima naših župnih zajednica. A što je s drugom kršćanskom djecom? Trebaju li ona nositi suodgovornost za svoje vršnjake. I naše škole i naši vjeroučitelji mogu putem svojih kateheza poticati najmlađe na odgovoran odnos prema svojim vršnjacima diljem svijeta. Nezaboravni su utisci prezentacije Djela svetog Djetinjstva, posebno u katoličkim školama, u zemljama kao što su Egipat ili Sirija ili Libanon o čemu smo čuli i gledali u Dubrovniku u studenom prošle godine na VI. međunarodnoj konferenciji djelatnika Djela svetog djetinjstva. Siguran sam kako o aktivnostima njihove katoličke djece nemamo prave informacije. Mislimo pritom kako žive među nekršćanskom većinom i u čemu nam mogu oni mogu biti uzorom. Međutim, u Dubrovniku moglo se puno toga vidjeti i još više naučiti.

Brate i sestro, ne ostanimo gluhi na vapaje koji dolaze u našu Domovinu i u naše domove i do svakoga od nas. Imajmo srca za najmlađe. Pred njima je budućnost i naše Crkve i cijeloga čovječanstva. Vratimo osmijeh i radost njihovoj teškoj svakodnevnici, ne samo na ovogodišnji Dan svetog Djetinjstva, nego tijekom cijele godine. Nemojmo posustati i ugledati se u loše primjere i stalno nalaziti izgovore za naše nečinjenje. Krenimo hrabro i odgovorno naprijed te darujmo radosnu budućnost najmlađima kako u našoj Domovini tako i u cijelome svijetu.