„Dva u jedan“, kršćanin i misionar to je jedno te isto
Uvodnik
„Biti kršćanin i biti misionar to je isto“, naglasio je papa Franjo u podnevnom nagovoru na Trgu sv. Petra u nedjelju 24. siječnja ove godine osvrćući se na starozavjetni tekst zapisan u Evanđelju: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima“ (Lk 4,18).
Tako je Isus nastupio u sinagogi, predstavio se i objavio svoj program koji je ujedno i program svakoga kršćanina i misionara, program njegove misionarske Crkve. Onaj isti Očev glas, koji se čuo na Jordanu kod Isusova krštenja, proglašava i šalje Sina. Duh se očitovao u liku bezazlena goluba. Sin poslušan Očevoj volji, svoj milosrdni pogled upravlja prema najslabijima, prema onima koji su isključeni iz društvene zbilje, „okupirane“ od beskrupuloznih bogataša. Odbačeni, ugroženi, bespomoćni i osamljeni trebaju nekoga tko bi im htio i mogao pomoći. Isus, za njih i za sve koji to žele, ima riječ utjehe vječnoga života.
Danas u svijetu više od polovice stanovništva živi na rubu bijede. O tomu se vrlo malo govori. A koliko se tek malo čini, potvrđuju tisuće umrlih od gladi svakoga dana. Papa Franjo, nakon povratka sa svoga prvoga pastoralnog putovanja u Afriku, na općoj audijenciji 2. prosinca prošle godine rekao je: „Sablazan je suživot između bogatstva i bijede, to je sramota za čovječanstvo“.
Isus, koji donosi utjehu – blagu vijest, postaje najveće bogatstvo, istinsko blago siromaha koje obasipa svojim milosrđem: „Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko“. Ne samo da se stavlja na stranu siromašnih, nego ih stavlja u središte svoga evanđeoskoga programa. Siromasi su, barem bi to tako trebali biti, i u središtu programa Kristove Crkve. Kad je u pitanju briga za siromahe, papa Franjo upozorava: „Pazite. Ne radi se samo o pružanju socijalne pomoći, a još manje o političkoj aktivnosti. Radi se o pružanju snage Božjega evanđelja, koje obraća srca, ozdravlja rane, preobražava ljudske i društvene odnose prema logici ljubavi.“ Dakle, nismo završili svoje poslanje s poklonjenom vrećicom hrane ili darovanim novčićem. Naviještena riječ prožeta Božjom ljubavlju i milosrđem, utjeha i bratska prihvaćenost, temelj je koji ne bi smio izostati, iz kojega bi trebala niknuti radost vjere, služenja i darivanja.
To je ono što pokreće naše misionare i prijatelje misija, ono što je pokrenulo naše nove misionare vlč. Marka Jukića, koji je prije koji mjesec otišao u Peru; fra Ivicu Vrbića, koji je u siječnju ove godine otputovao u Boliviju; kao i vlč. Gabrijela Jukića, koji će uskoro otputovati u Zambiju.
Papine riječi: „Biti kršćanin i biti misionar ista je stvar“, poziv je svima nama da se trgnemo iz svoje kršćanske uspavanosti i osjećaja da smo bespomoćni siromasi. Pa makar bili „kršćani s posebnim potrebama“, pozvani smo na vršenje kršćanske i misijske blagovjesničke zadaće. Prvi je korak k ostvarenju te zadaće: spoznati bogatstvo koje smo primili po krštenju, po kojem smo obasuti neizmjernim milosnim darovima i bogatstvom vjere; drugi je: ne dati se u svojoj katoličkoj vjeri zbuniti usprkos svim prijetnjama, zamkama i stupicama koje svijet podmeće i prišiva Isusovim prijateljima. Kao kršćani i misionari, ne dajmo se zastrašiti, jer na križu je procvao novi život, radost koja preporađa dubine i uzdiže u visine, do Isusa.
Piše: don Ivan Štironja
Tiskaj 