Dok smo tako razgovarali, pljusnu kiša, najobilnija u ovom kišnom dobu. Kažu da je sada nemoguće moliti u kapelici jer prokišnjava kroz palmine grane. Svetu misu slavit ćemo u učiteljevoj kući. Uz nekoliko odraslih osoba, u kuću se natiskalo i 50-tak djece. Njih su više zanimali bomboni nego misno slavlje. Nitko nije bio za sv. pričest. kiša je raskvasila zemljište i vozilo teško ide. treba upaliti na guranje jer je oslabio akomulator. barem pola sata izgibismo na guranje. Našlo se tu samo nekoliko ljudi. Htjeli su da ostanemo na večeri, ali tko će se ponovo mučiti s guranjem dok upalimo? A i mrak se već spušta. Zato napustismo Mpyana Bondo i za sat ipol već sam u svojoj kući. ujutro kad se probudim, tražim misni kovčeg. Nema ga. Zaokupljeni guranjem, zaboravili smo spremiti u vozilo misne stvari. Zato ovdje jutros u kimpangi nije bilo jutarnje svete mise, nego jutarnja molitva s kršćanima. oko 13 sati dođe jedan mladić i na biciklu nosi mini kovčeg. Kaže da su razmišljali dugo da li jedan običan vjernik smij enositi misni kovčeg i na kraju odlučili poslati po njemu.

 

 

Dvije zajednice na sjeveru misije, smještene uz velike farme goveda, već se pomalo mjenjaju na bolje. U početku je u svakoj bilo dvoje-troje za ispovijed, a sada ih ima po petnaestak. Ovamo dolazimo samo subotom i nedjeljom jer ostalim danima.svi rade na farmama. Ovaj put najprije idem u Tshongwe. Do tamo je oko 60 kilometara. Jučer je gotovo cijeli dan padala kiša, ali se ne bojim jer farme imaju svoju vlastitu cestu. Nisu kao država koja se ne brine o cestama, nego ih redovito popravljaju. U cijelom naselju ima tridesetak obitelji, a još toliko ih je razbacano po. takozvanim "kralovima" , gdje boravi nekoliko obitelji na okupu. Tamo se nalaze veliki torovi. Goveda su noću u torovima, a danju u savani. Treba ih dobro čuvati jer ljudi kažu da se noću približavaju hijene. Ni psi ne pomažu. Zapravo, čim ih psi osjete, bježe ljudima u kuće.

U ovoj zajednici ima dobar zbor. Pjevaju vrlo lijepo. Među pjevačima imamo i devet katekumena, a nekoliko bračnih parova sklopit će crkveni brak slijedeći put kad dođemo ovamo. Zborovođa Monga vrlo dobro okuplja pjevače. Među njima ima i jedan koji ih poučava u vjeri iako ni on sam još nije kršten. Sljedeći put krstit će se i on i njegova žena koja također pjeva u zboru. Za godinu dana, nakon što ih posjetimo još dva-tri puta, svi su izgledi da će ovdje biti čvrsta katolička zajednica. Jedino bi promjena osoblja mogla poremetiti naš plan. Uprava farme nalazi se blizu grada Kamine, preko 200 kilometara odavle. Glavni direktor je katolik i on podržava ovu zajednicu. Čak im je poslao klupe za kapelicu da mogu lijepo sjediti. U Tshongwe smo noćili, a kad je svanulo jutro idemo u drugo naselje Mushindji koje također pripada farmama, a udaljeno je 9 kilometara. Prije podne slavit ćemo svetu misu, a za popodne su predviđeni razgovori. Moramo promijeniti krov na kapelici jer prokišnjava. Starješina kršćanske zajednice je postariji čovjek, iskusan i dobar. Iako u zajednici imamo i vjeroučitelja, katakumene poučava starješina kršćana jer je vjeroučitelj mlad i neiskusan. Krstio sam i njega i njegovu ženu tek prije četiri mjeseca.

 

 

Sve je lijepo proteklo. Crkvica je bila puna, a bilo ih je mnogo za ispovijed. Jedino imaju poteškoća s pjevanjem za vrijeme školske godine. Naime, glavni pjevači su srednjoškolci koji uče u dalekoj Kamini, jer ovdje ima samo osnovna škola. Poslije svete mise pripeklo je sunce, ali nam nije smetalo jer smo se povukli u sjenu visokih bambusa gdje puše povjetarac. Ljudi šeću po naselju tamo-amo. Na drugom kraju netko pustio glazbu "do daske", a mi slušamo naše kršćane koji nam pričaju o životu na farmi. Čekamo da žega malo popusti pa ćemo oko 16 h otići na jedan "kral" gdje živi pet obitelji i čuvaju jedan tor. Do tamo ima 12 kilometara. Kad sam se nedavno susreo u Kamini s glavnim direktorom ovih farmi, zamolio me da odem blagosloviti taj tor i kuće oko njega, jer neki tvrde da imaju neka priviđenja pa ljude obuzeo strah. Nitko ne želi ostati tamo. Ako ljudi pobjegnu, tko će čuvati krave? U vozilo su se ukrcala još petorica-šestorica.

Ljudi su nas lijepo primili, iako nitko od njih nije naše vjere. Da bi se "led otopio", prije molitve porazgovarao sam S njima, a djeci sam dao bombona. Pomolili smo se i potaknuo sam ih da vjeruju u Isusa Krista. Samo čvrstom vjerom mogu nadvladati strah. Iako nisu katolici, vidim da su ipak kršćani. Dok smo molili Oče nas, i oni su molili s nama. Sunce je zalazilo iza oblaka crvenih kao krv kad smo se vratili. Poslije večere opet razgovor oko vatre. Nismo smjeli ostati nakon 22 sata, jer neki sutra odlaze na posao već u 5 sati. A i djeca ujutro rano moraju u školu. Ovdje u Mushindjiu ima samo tri razreda za one malene, a ostala djeca idu svaki dan u Tshongwe, udaljen 9 kilometara.

 

 

Ostala su još dva sela, Kimanda i Kishinde, i završen je predbožićni posjet svih naših zajednica. Nije daleko. Do Kimande ima 30 kilometara, a do Kishinda 18 kilometara. Najprije ćemo u Kimandu. Ovdje mi se sviđa i vrlo sam zadovoljan sa zajednicom, jer su postojani i lijepo rade. U njoj ima najviše kršćana koji se pričešćuju, čak više nego u Kimpangi gdje je središte misije i župna crkva. Odmah po dolasku otišli smo pogledati radove: Lijepo su podigli temelje za školsku zgradu u kojoj će biti tri učionice. Sada je mala stanka. Čekamo cement koji treba stići iz Lubumbashija. Ovdje ne rade samo katolici. Došao me je pozdraviti i seoski poglavar. Priča mi što sve podrazumjeva da svi stanovnici sela rade. Škola nije samo za katoličku djecu, nego za sve nas. Zato svi trebaju raditi. Jedni su otišli kopati pijesak, a drugi su pomagali zidaru. Kada završimo ovu zgradu, postoje dva projekta: izgraditi još jednu zgradu za školu ili početi crkvu. Kad crkva bude gotova, nastavit će sa školom. Katolici bi htjeli da sada gradimo crkvu, a ostali dio seoskog pučanstva radije bi da najprije dovršimo sve školske učionice.

Sutradan je u crkvi bilo vrlo veselo i svečano. Troje odraslih bilo je za krštenje i dvanaestero za prvu svetu pričest. Na kraju svete mise otišao sam ispovijediti i pričestiti jednu staru bolesnu ženu. Bilo je dosta daleko pa sam prošao gotovo cijelo selo. Za to vrijeme pjevači su pratili svakog novokrštenika i prvopričesnika do njegove kuće, šetajući se tako kroz cijelo selo. Bubnjevi su se čuli na sve strane i pjesma je podigla cijelo selo na noge. Radoznala djeca slijedila su tu veliku skupinu. Bi.o je tu i jedan fotograf pa su se svi slavljenici željeli fotografirati sa mnom. (Nastavlja se)