Krunica, nositeljica vjere i svetosti
Uvodnik
Cijelu godinu Crkva po misijskoj nakani Apostolata molitve vapi i moli za uspjeh misija u svijetu. No listopad je poseban mjesec brige i molitve za misije i misionare. Za ovaj mjesec imamo dodatne molitvene nakane za nove misionare iz Vrhbosanske nadbiskupije, svećenike koji odlaze misionariti „tamo gdje palme cvatu“.
Listopadske su pobožnosti prigoda da se svi skupa uteknemo za pomoć Mariji, Majci Krista Glave i Majci cijele Crkve, da postanemo istinski misionari Božje ljubavi u svijetu. Čovjek moleći otvara svoje srce, raste u vjeri i želji za svetošću. To ne znači stati kao blaženik na oltar, nego čiste duše i ponizna srca u vjeri hrliti prema oltaru, suobličiti se Kristu, svećeniku i žrtvi, i postati živa slika Milosrdnog Oca.
Svjetski dan misija – Misijska nedjelja središnji je misijski događaj predzadnje nedjelje u listopadu, kad Crkva u cijelom svijetu, koja je po naravi misijska, moli i prikuplja životna sredstva za misije i misionare. Molitva zaista zauzima prvo mjesto u misijskoj animaciji Crkve. Ona pokreće srca ljudi da osjete potrebe braće i sestara u nevolji te im se s Kristom, Dobrim Pastirom i Milosrdnim Samarijancem, stave u službu.
Sveti papa Ivana Pavao II., govoreći o molitvi, kaže da je Krunica njegova najdraža molitva. Uapostolskom pismu biskupima, svećenicima i vjernicima o Svetoj krunici, pod nazivom Rosarium Virginis Mariae – Krunica Djevice Marije (2002.), naglasio je da je krunica „jednostavna i duboka ... vrlo važna molitva, namijenjena da donese plodove svetosti“ (br. 1). S krunicom u ruci kršćanski narod ulazi u Marijinu školu molitve, da bi se uveo u razmatranje ljepote Kristova lica, da bi iskusio dubinu njegove ljubavi. „Potrebno nam je kršćanstvo koje se odlikuje ponajprije umjetnošću molitve ... više no ikad je žurno da naše kršćanske zajednice postanu vjerodostojne škole molitve“, naglasio je Papa.
Gledajući kroz povijest, možemo primijetiti da je molitva Krunice svojevrstan vapaj za mirom. Svijetu, zahvaćenu ratovima i terorizmom, prijeko je potreban graditeljski i trajan mir. Crkva uvijek poziva na molitvu, u radosti i u žalosti, ali posebno poziva na molitvu, osobito Krunice, kada svijet zahvate teške nevolje, među kojima su ponajprije međunarodni i bratoubilački ratovi.
Masovna i nepredviđena doseljenja stotina tisuća ljudi koja pogađaju Europu posljednjih mjeseci uzrokovana su ponajviše ratovima. Koliko će ta agonija trajati, kakvi i čiji se sve programi odvijaju, što se sve još treba odviti, kakve će biti posljedice, to nitko ne zna i ne može predvidjeti. Samo smo u jedno sigurni: potrebni smo Božje pomoći, potrebna nam je Gospina briga i zagovor. Kao da čujemo njezin glas iz Kane: Učinite sve što vam kaže Isus! Majka će učiniti svoj dio, ali i mi imamo svoj dio, koji nitko bez nas ne može i ne će učiniti.
Pozvani smo pohrliti u Gospinu školu molitve, razmatrati o Isusu, koji je središnji lik i Zdravo Marijo i cijele Krunice. Otajstva se Krunice nazivaju skraćenim evanđeljem. To su Isusove životne postaje i put na koji smo i sami stavljeni. Zato i promatramo otajstava njegova dolaska na ovaj svijet, njegova donošenja svjetlosti u ljudske duše, njegov križni put i njegovo slavno uskrsnuće i proslavljenje same Marije. Uz otajstva ponizno molimo i rastemo u vjeri i svetosti. Isusa je na putu pratila njegova Majka, koju nam je on ostavio za Majku. Gospa je i naša duhovna majka. Ona je i učiteljica kako se Božju volju prihvaća s vjerom i željom za svetošću: „Veliča duša moja Gospodina ... sveto je Ime njegovo!“
Neka Gospina krunica postane i naša, neka nas učini glasnicima Velikoga Kralja, graditeljima mira u svijetu i u vlastitim obiteljima. Doživljavajmo tu divnu molitvu kao istinsku nositeljicu vjere i svetosti.
Piše: don Ivan Štironja
Tiskaj 