Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!
Uvodnik
Apostoli su, prema Evanđelju sv. Marka, s nevjericom primili vijest Marije Magdalene da je Isus uskrsnuo. Uskrsnuće je postavljeno kao istinski test vjere i ujedno poslanje širenja vjere u Uskrsloga. Evanđelist bilježi: Napokon se ukaza Jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. I reče im: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16, 14–15).
Isus je, nakon krštenja na Jordanu, nadljudskim silama svjedočio ljubav Nebeskog Oca i sijao zrnje riječi Božje. Na kraju je to zrnje zalio krvavim znojem i vlastitom krvlju. Kao uskrsli Gospodin ponovno dolazi da bi svoje učvrstio u vjeri i poslao ih da nastave njegovo djelo radi kojeg se isplati sve darovati i žrtvovati.
U tom ozračju upućuje poziv: „Pođite – propovijedajte!“ Sveti pisac bilježi da je Isus prekorio nevjeru apostola i okorjelost srca. No oni će to ispraviti i potvrditi vjeru u Učitelja u čiju su se službu potpuno stavili na raspolaganje i darovali se do zadnje kapi krvi.
U Crkvi i danas živi to Isusovo poslanje, kao i ostvarenje njegova poziva. Crkva i danas ide i propovijeda te znojem i krvlju zalijeva zrnje riječi Božje. Papa Franjo kaže: „Navještaj evanđelja prva je i trajna briga Crkve, njezino bitno poslanje, najveći izazov i izvor obnove, njezino zvanje.“ Imao je dakle pravo sv. Pavao koji govoraše: „Jao meni ako evanđelja ne navješćujem“ (1 Kor 9, 16).
Crkva i danas po Kongregaciji za evangelizaciju naroda, po Papinskim misijskim djelima, po misionarima i misionarkama ide, doslovno, po svem svijetu i propovijeda. To želi činiti i po nama, po svakom kršteniku. Nitko nije oslobođen od te Isusove zadaće.
U Crkvi se Kristovoj ne bi smio dogoditi prijekor, ni u najmanjem djeliću njezina tijela, zbog nevjere i okorjelosti srca, pa makar to bilo i po onoj, naoči dobroj nakani koju često čujemo: „I ovdje su misije.“ Istina, i ovdje su misije, što znači: i ovdje mogu biti misionar. Ali biti misionar, a ne imati izliku te ne biti misionar, niti svjedočiti, niti propovijedati misijsku narav Crkve.
U srcu Kristove Crkve ima mjesta za sve. K tomu svatko od nas po krštenju zauzima svoje osobno mjesto na Petrovoj lađi. Moju zadaću ne može nitko izvršiti, to moram učiniti svojim osobnim zalaganjem. Kao što je nekoć Isus slao apostole po dvojicu, tako isto šalje i nas danas. Nijedan naš hrvatski misionar od njih devedesetak ne bi smio ostati sam, sam se mučiti bez pomoći. Zajedno s njima polažemo ispit vjere. Zajedno s njima idemo po svem svijetu i propovijedamo evanđelje. Ako njih ostavimo same, to znači da smo Isusa ostavili sama.
Sve učinimo da nas Uskrsli ne prekori zbog naše nevjere i okorjelosti srca našega, nego da nas pohvali i nagradi kako samo on hoće i zna.
Piše: don Ivan Štironja
Tiskaj 