RADOSNA VIJEST - br. 11
Kongo, 20.11.2007

Iz dnevnika jednog misionara

42. nastavak

Nastavak posjeta selima
 
U Kamini, u fra Filipovoj radionici spremamo daske za krovište župne kuće. Stolari su sve ispilili. Kad stigne cement u Kimpangu, trebat će mi kamion da ga prevezem s kolodvora do misije. Iskoristit ću tu priliku za prijevoz dasaka u Kimpangu. Došašće je i moram nastaviti posjet selima do kraja. Polazimo u Mosombo, krajnje selo prema župi Sv. Franje. Popodne i navečer obavit ćemo razgovore s ljudima, a sutra ćemo slaviti sv. misu. Dosta je prohladno za ovo doba godine. Navečer se traže kaputi i vjetrovke. U selu je malo ljudi. Otišli su u lov na termite. I djeca su otišla s roditeljima. Vježbaju se u lovu. Tako se uči živjeti. Znanje se prenosi od starijih na mlađe, s koljena na koljeno. Svatko ima svoj termitnjak ili više njih. Neki su otišli daleko i do deset kilometara. Cijeli tjedan spavaju u savani. Treba bdjeti i biti oprezan. Termiti izlaze kad i mjesec. Privlači ih mjesečevo svjetlo i tada se roje. Prvi put izlaze odmah po zalasku sunca kad se pojavi puni mjesec, a onda svaku večer oko sat i pol kasnije, sve prema mjesecu. Ljudi iskopaju u rupu blizu termatinjaka, a onda u toj rupi zapale kad. Kad svijetli i termiti gmižu prema svjetlu. Za desetak-petnaest minuta, ako ih ima mnogo, čovjek može nakupiti punu vreću termita. Treba paziti da se nigdje drugdje ne upali svjetlo jer će onda odletjeti prema svjetlu unepovrat. Tko slučajno zaspi čekajući termite, ne će uloviti ništa. Eto, ovaj tjedan je tjedan termita. I naši su vjernici bili u savani, ali su se gotovo svi vratili za sv. misu.
Sa sobom smo ponijeli iz Kimpange sve što nam je potrebno da bismo izmjerili temelje nove kapelice koju ćemo graditi od tvrdog građevinskog materijala. Nakupili su dosta kamenja i pjeska. Zemlja im je pjeskovita i nije dobra za pravljenje opeka. trudili su se mnogo, pravili su opeke negdje tamo u blizini rijeke, ali ni tamo nisu imali sreće. Peći su im gorjele kratko pa je mnogo opeka propalo. Morat će imati popravni, tj. u sušno doba moraju ispeći još dosta opeka. Ovdje treba požuriti s gradnjom jer stara kapelica samo što se nije srušila. Za vrijeme sv. mise ometala nas je kiša iako je tek rominjala. Rupa ima na sve strane. Da je pao pljusak, bili bismo kao pokisle kokoši.
 
Lov na termite
 
Poslije ručka nismo odmah mogli početi mjeriti temelje nove kapelice jer je padala jaka kiša. Morali smo čekati do 16 sati. Kako je nova kapelica predviđena na istom mjestu gdje i stara, samo je mnogo veća, mučili smo se dok smo izmjerili prave kutove. Čak smo morali otkloniti jedan dio stare kapelice. Tek kad je sunce zalazilo, završismo posao i pođosmo u Tshibambu, a treba voziti oko sat i petnaest minuta. U Tshibambi se smračilo i jedva nađosmo kuću starješine kršćana. Vrata zaključana. nigdje žive duše. Čim opaziše vozilo, pojaviše se djeca iz susjedstva. Pitam - gdje je Gustav? Rekoše uglas: «Mu nswa» - u termitima. Otišao i on i žena mu i djeca. tražimo po mraku i vjeroučiteljevu kuću. Kažu da je u selu, ali da je bolestan. Uhvatila ga malarija. Da je zdrav, sigurno ga ne bismo našli kod kuće. Kad stigosmo do njega, vidimo da nas nisu očekivali. Dvije trećine kršćana ovih je dana u savani u termitima. Doduše, dobili su naš program posjeta, ali znajući da će ljudi otići u termite, napisali su mi pismo da promijenimo datum posjeta. Ali ja to njihovo pismo nikad nisam dobio. Onako stojeći dogovorismo se što ćemo raditi: Ne možemo ići u Mumbu, susjedno selo, jer nas ni
tamo ne očekuju. Napisali smo im da ćemo im doći tek sutra popodne. Kažem vjeroučitelju da ostajemo kod njega pa ćemo ujutro slaviti misu s onima koji su u selu, makar bili i malobrojni. raspremismo stvari. Žene iz susjedstva brzo se snađoše za hranu. Vidi se da nas nisu očekivale. Ali što je, tu je. ipak je bilo ukusno jer smo gladni. Ujutro je čitavo selo saznalo da smo tu. Slavit ćemo svetu misu u 9.00 sati. Čekajući sjedimo ispred vjeroučiteljeve kuće, a ljudi dolaze pozdraviti nas. Odjednom velika strka u susjedstvu. Čovjek galami ispred kuće, hoda, mlati rukama i prijeti, a iz kuće žena viče i šalje mu uvredljive riječi. On učinio preljub i odlučio uzet tu djevojku kao drugu ženu. Prva žena nezadovoljna, otišla i vrijeđala tu djevojku, a onda i muža. umješala se i policija. sve se to događa pred radoznalim svijetom koji to promatra kao kazalište, kao nešto vrlo zabavno. Ovakvi seoski događaju zamjenjuju i kazalište i kino i televiziju.
Mi smo otišli u crkvu sa katolicima, a ostali svijet je još dugo promarao ovu svađu. U sv. misi sudjelovalo je manje od trećine ljudi. I pjevači su otišli u termite. Ipak smo nagovorili dvije-tri djevojke da pokušaju pjevati jer nije dostojno da adventska sv. misa, koja je za ovo selo ujedno i božićna, bude bez pjesme.
Putujući prema susjednom selu mumbi zaključismo da dogodine dobro moramo pazit kad je tjedan termita i da kroz taj tjedan posjetimo zajednice koje su uz željezničku prugu gdje ljudi gotovo nikako ne ide «mu nswa» - u termite. Termiti su veličine skakavca i jako su hranjivi. Puni su bjelančevina, a u Africi mnogo ljudi boluje od neishranjenosti upravo zbog nedostatka bjelančevina. Ima ih malo manjih koji se obično jedu svježi, živi, a ovi koji se hvataju ovih dana jedu se prženi. Serviraju se posebno između obroka kao kod nas «meza» i to s kuhanim manjokovim korijenom. ako se u ovo doba gostima ponudi palmino vino, često istovremeno serviraju i termite, kao kod nas u zimsko vrijeme, uz vino ide i šunka. Ja osobno nisam veliki ljubitelj termita, iako ih svaki put kušam, jer «žuljaju» kad prolaze kroz grlo.
U susjednom selu Mumbi svijet je bio u selu i kršćani su nas čekali. Iako se gotovo «dodiruju» s Tshibambom, ovi vrlo slabo idu u termite, tek poneki od njih. Oni su više okrenuti prema rijeci Lwembe koja protječe na sedam-osam kilometara odavle. Više vole hvatati ribu mego loviti termite. I u Tshibambi i u Mumbi katoličke su zajednice dosta velike i željeli bi graditi nove kapelice, zapravo prave crkve, ali ono što su dosada uradili malo je. Naime, u blizini sela ima malo kamenja, a oni bi željeli da im crkva bude ozidana kamenom bar jedan metar. I kod jednih i kod drugih ustanovio sam neuspjeh s opekama. Nisu ih dobro ispekli pa ih je sad kiša dobro oštetila. Morat će u sušno doba ponovo peć opeke.
 
U zajednici poligama
 
Kada smo prije tri dana prolazili kroz Mpyana Bondo, opazili smo da im se kapelica srušila. Zaustavili smo se i pitali kršćane gdje ćemo moliti kad se vratimo iz drugih sela. Obećali su na brzinu napraviti kapelicu od palminih grana. Usput smo glasno razmišljali što da radimo u ovoj zajednici. Treba li uopće sada slaviti svetu misu ili da se samo navratimo, popričamo s njima, da im dadnemo savjete, a onda kad vrijeme sazrije, da ih stvarno posjetimo i slavimo sv. misu. Ipak, sada ćemo najprije vidjeti s njima samima. Na ulazu u selu vidimo da su se potrudili napraviti kapelicu. Ali sa svih strana se mrači. Sprema se obilna kiša. Na putu nas jedan čovjek svraća u novu učiteljevu kuću. Ovaj put ovdje će nas primiti. Ova nova zajednica «najtanja» je od svih. Dva učitelja koji bi trebali biti oslonac zajednice, obojica su poligami i nekršteni. Žele biti katolici, ali kako sada riješiti bračno stanje? Tu je još jedan mlađi čovjek. On je kršten, ali i on ima dvije žene. Selo je maleno i ima malo djece koja kod učitelja slijede katoličku pouku. A što mogu naučiti od čovjeka koji je poligam i poganin! Govorili smo dugo o svemu. Rekao sam im da od njih trojice-četvorice zavisi hoće li imati katoličku zajednicu u selu. Ako zbilja žele biti kršćani, nije samo dovoljno naučiti vjerske istine. Ne mogu biti kršćani ako ne prihvate kršćanski brak. (Nastavlja se)
 
Fra stojan Zrno, misionar

Tiskaj    Pošalji