RADOSNA VIJEST - br. 96
Kongo, 13.10.2014

Iz dnevnika jednog misionara

DR Kongo - Fra Stojan Zrno

Zakazao „poštar“

U Mulebi su tek sinoć saznali da smo tu u blizini i da ćemo i njih posjetiti. Nisu dobili naše pismo s programom posjeta. U Kongu nema pošte. Pisma se šalju od ruke do ruke. Tko prvi naiđe, nosi sva pisma. Ali ima ih koji nisu baš savjesni „poštari“. Zaborave na pisma ili ih jednostavno bace. Zato nam u Mulebi odmah po dolasku rekoše: „Uhvatili ste nas u preljubu“. To bi značilo: „Iznenadili ste nas.“ Provedosmo ugodnu večer ispod divnog zvjezdanog neba, uz veliki oganj. Mladež i ovdje neumorno pjeva. Prepjevaše sve dijelove Biblije, i Staroga i Novoga zavjeta. Prisutni su ne samo katolici, nego i mnogi drugi. Čim se začuju bubnjevi na bilo kojem dijelu sela, svi, i stari i mladi okupe se i prije nego što se primaknu vatri, počnu plesati.

Povratak vjeri svoje mladosti

Uvijek poslije pjesme rješavam poneke slučajeve. Tu je večeras jedna baka koja se želi napokon smiriti u Katoličkoj Crkvi. Udala se i crkveno vjenčala davne 1950. godine. S mužem je živjela kratko jer je on ubrzo umro. Udala se po drugi put za nekoga koji je „šetao“ u raznim sektama. Ona kao vjerna žena morala ga je slijediti. Sada, kad je i on umro, želi se vratiti vjeri svoje mladosti. Kao djevojka naučila je moliti na kirund jeziku, a kiluba koji svi mi govorimo, nikad nije govorila. Danas razumije kiluba, ali ga ne govori. Trebala bi se ispovjediti prvi put nakon gotovo 60 godina. Vjeroučitelj William ponovit će s njom način ispovijedanja. Ima ovakvih slučajeva mnogo koji lutaju od jedne zajednice do druge, iz jedne sekte u drugu. Mnoge sekte da bi pridobile ljude koji mole u drugim zajednicama propovijedaju po načelu: „Leza i umo“, što znači: „Bog je jedan“, tj. svejedno je gdje ćeš moliti. Važno je da moliš. Zato dođi k nama! Ako se djevojka uda, ona će slijediti muža u vjeri, jer „Bog je jedan!“ S druge strane, jedna njihova poslovica kaže: „Muškarac je igla, a žena je konac“. Kao što konac svuda slijedi iglu, tako i žena mora slijediti svoga muža u svemu, pa i u vjeri. Zato je naš fra Ante „provalio“ jednu vrlo duboku misao: „Žensku ne znaš koje je vjere dok se ne uda.“ Ako netko doseli u selo u kojemu nema zajednice u kojoj je on molio, on će se pridružiti nekoj vjerskoj skupini koja tu postoji. Ovi ljudi zaključuju: Bolje je moliti bilo gdje nego nigdje.

Naša kapelica je jadna, iako je zajednica prilično jaka. Morali bismo graditi novu. Ali kako dovesti ovamo kamion s cementom i ostalim građevinskim materijalom kad nema mosta? Ovo područje nalazi se u velikom okruženju. Da bismo im iz misije dovezli cement, trebali bismo zaobilaznim putem prijeći 300 km i to po kakvim putovima!

Prvi kršćani u Kalemi

Čim smo ručali, animator Jean-Marie i vjeroučitelj William napustiše biciklima Mulebu po velikoj vrućini jer do Kaleme trebaju voziti gotovo pet sati. Bolje je tako polako i umjereno nego na brzinu i ući u noć. Na takvim putovanjima treba se ponekad zaustaviti i popraviti bicikl, jer se po neravnom putu „raštima“. Moj vozač Tshilay i ja ostadosmo s nekoliko ljudi pričajući do 14,30 sati čekajući da vrućina malo popusti. U Africi priči nikada kraja. Kad se Tshilay podiže da poveže stvari na prtljažnik motora, počeše kapati velike kapi kiše. Kratki lokalni pljuskovi redovita su pojava u ovo vrijeme. Ostadosmo u Mulebi još pola sata na veliku radost naših sugovornika. Tshilay spretno rukuje motorom i vrlo brzo prijeđosmo tih pedesetak kilometara. Po dolasku u Kalemu vidimo da nešto nije uredu. Kao ni u Mulebi, ni ovdje nas nisu očekivali jer im naše pismo nije stiglo. I ovdje zakazao „poštar“. Nismo mogli odmah odložiti stvari jer ni kuća u kojoj ćemo odsjesti nije bila pometena. Ali oni su solidarni u ovakvim prilikama. Jedna djevojka odmah uze metlu da pomete kuću, druga brže bolje donese vodu za kupanje, a vjeroučiteljeva žena dođe nas pozdraviti i nije se više pojavljivala do mraka. Otišla je spremati večeru. Ne nađosmo mnogo naroda u selu. U ovom malom selu ima petnaestak obitelji. Nitko dosad nije kršten. Gotovo polovica naroda otišla je na žalost u susjedno selo udaljeno oko 20 kilometara. Umro je jedan čovjek koji je bio rodbinski vezan s nekima odavle. Zato su gotovo svi pjevači otišli tamo, jer kad smrt posjeti neko selo, treba cijelu noć pjevati i plesati. A ovdje smo za sutra predvidjeli veliku feštu jer ćemo imati krštenje. To će biti prvi kršćani od postanka sela. Zatim prva sv. pričest i vjenčanja... A oni uopće nisu znali da ćemo doći. I neki od onih koji su predviđeni za krštenje otišli su na žalost. Ipak snaći će se oni. Duga je noć. Jedna mlada žena koja je trebala biti krštena, razboljela se. Leži u kući. Od predviđenih četrnaestero za krštenje, krstit ću njih šestero: vjeroučitelja, njegovu ženu, njihove dvoje male djece i dvoje mladih. Ostalih osmero krstit ću kad slijedeći put dođem u Kalemu.

Zađosmo duboko u noć kad donesoše večeru. Meso je prilično „živo“ Teško ga je otkidati. Čak i Afrikanci koji sa mnom jedu, a imaju afričke zube, muče se. Nije bilo dovoljno vremena za kuhanje. Ipak moramo im biti vrlo zahvalni jer su nam na brzinu pripremili kokoš, meso koje se nudi najuglednijim gostima. Noć je svježa poslije kiše. Naložili su veliku vatru i svi posjedali uokolo. Žene su donijele i prostirke od trske i životinjske kože na koje će polijegati djeca i pozaspat će čim ih vatra dobro ugrije. Iako je većina pjevača otišla na žalost, tu je zborovođa Mojsije. Započinje probu pjesama koje će sutra pjevati na svetoj misi. Svi pjevaju. Tako sve do 23,00 sata.

Bože, blagoslovi prve kršćane u Kalemi

Sutradan su također dobro pjevali. Mala kapelica prolamala se od poklika radosti, dok sam krštavao prve stanovnike sela. Treba to doživjeti! S ovim novim zajednicama zadovoljniji sam od mnogih drugih koje su odavna, ali sve rade po svome.

Točno u podne napuštamo selo. Dok im s motora mašem posljednji put, djeca trče za nama. Takav je svuda običaj. Ma i ja sam u svoje vrijeme sa svojom klapom trčao za vozilima koja su dolazila u selo. I dok vozač pojačava gas i brzinu, ja iza njega podižem ruke prema nebu i molim Boga da blagoslovi prve kršćane iz Kaleme i njihovu zajednicu.

Tiskaj    Pošalji