Trpljenje i križ postelja spasenja
Uvodnik
U svojoj evanđeoskoj besjedi na Gori Isus „progonjene zbog pravednosti“ naziva blaženima – „njihovo je Kraljevstvo nebesko“ (Mt, 5,10). Na kraju „blaženstava“ Isus ponavlja sličnim riječima: „Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!“ Ujedno poziva na radost i klicanje jer: „velika je plaća vaša na nebesima“, te upozorava: „progonili su tako proroke prije vas!“ (Mt 5,11-12).
Ovim je Isus u svoj evanđeoski program širenja Kraljevstva nebeskoga na zemlji uvrstio trpljenje i progonstvo kao trajnu vrijednost koja će pratiti sve one koji će prihvatiti i naviještati radost spasenja. Isus ne okoliša. Otvoreno upozorava da Evanđeoska riječ - život po evanđelju, ima svoju bolnu cijenu i trpeću plaću. Tko to prihvati i ustraje, ne samo da je blažen nego je i sol zemlje i svjetlo svijeta (usp. Mt 5,13-16).
Križ se u Novom zavjetu spominje skoro trideset puta, redovito vezan uz Isusa. Promatrajući Isusov život, od rođenja u betlehemskim jaslicama do posljednjeg daha na Kalvariji, sâmo je trpljenje u znaku križa, ali u potpunoj slobodi prihvaćanja i predanosti Očevoj volji. Slobodno možemo reći da je križ Kristova postelja na kojoj se rađa spasenje svijeta. Koliki su kršćani na postelji svoje bolesti, vjerujući Kristu, zadobili spasenje!?
Po Isusu, križ dobiva potpuno novi smisao. On više nije „ludost“ nego „sila Božja“ (usp. 1 Kor 1,18), znak spasenja. I svaki onaj tko časti i prihvaća križ u ime Isusovo, zadobiva spasenje, postaje pobjednik, Kristov učenik i misionar, prorok i navjestitelj Božjega kraljevstva. Isusovo upozorenje: „tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik“ (Lk 14,27) opće je upozorenje koje se odnosi na sve ljude svih vremena.
„Otkupljenje, izvršeno po Križu, zauvijek je čovjeku vratilo dostojanstvo i smisao njegova postojanja u svijetu“ (RM, br. 2). Zato je opravdan trajni poziv Crkve: „Svi narodi, Otvorite vrata Kristu! Njegovo evanđelje ne oduzima ništa od čovjekove slobode, od dužnog poštovanja kultura, od onoga što je dobro u bilo kojoj religiji“ (RM, br. 3).
Kao što su Isusu njegovi mučitelji dovikivali: „siđi s križa pa ćemo ti vjerovati“, nudeći mu spasenje, to se isto obećanje u vidu pomilovanja nudi svima onima koji se nađu uz svoje svakodnevne križeve i postelje.
Sv. Pavao piše: „Svi koji se hoće praviti važni tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog križa Kristova ne bi trpjeli progonstvo“ (Gal 6,12). Česte su pobune protiv križa pa time i ponude spasenja mimo križa. Događale su se i na ovim našim prostorima, a možda se događaju i u našim vlastitim životima, sve iz slabosti ili želje za brzim „spasenjem“ tijela.
No, protivljenje križu može biti i znak bahate sile i ohole snage. To na poseban način osjećaju kršćani u Iraku kojima prijeti potpuno istrjebljenje. Slično se događa i u nekim drugim dijelovima svijeta osobito azijskog i afričkog Kontinenta gdje vladaju razni fundamentalizmi i gdje se ubija u ime Boga. Spasi puk svoj, o Gospode!
Mi, koji „na svom tijelu nosimo biljege Isusove“ (Gal 6,17), ostanimo hrabro s Marijom pod križem Kristovim, ostanimo postojani u vjeri i molitvi, ustrajno moleći za progonjenu braću i sestre, kako bismo svi skupa bili blaženi, svjetlo svijeta i sol zemlje, istinski misionari, proroci i navjestitelji Kristove pobjede po križu, koji je sigurna postelja spasenja.
Piše: don Ivan Štironja
Tiskaj 