RADOSNA VIJEST - br. 11
Sarajevo, 20.11.2007

Riječ urednika

Dragi prijatelji misija!

Dragi prijatelji misija!
Dragi čitatelji i širitelji
Radosne vijesti!
 
Prošla je i ovogodišnja Svjetska misijska nedjelja pod geslom koji nam je svima poslao u svojoj poruci papa Benedikt XVI.: "Sve Crkve za cijeli svijet!" Misijski animacijski materijali koje ste dobili iz Misijske središnjice u Sarajevu i Misijskog ureda u Zagrebu, među kojima je bila i Papina poruka, bili su pomoć za sve crkvene ustanove, bilo u Bosni i Hercegovini, bilo u Republici Hrvatskoj. Svojim sadržajem i svim drugim napisanim i poslanim riječima bili su potpora i poticaj u kvalitetnoj pripravi i proslavi ovogodišnje Svjetske misijske nedjelje. Siguran sam kako mnoge između nas nisu ostavili ravnodušnima, nego su nas potakli na razmišljanje i premišljanje s obzirom na našu osobu i zajedničku odgovornost prema misijama Crkve na općem planu, ali isto tako u našem hrvatskom narodu u dvjema državama, u svakoj našoj biskupiji i u svakoj župnoj zajednici. Ovdje nisu zaobiđene od odgovornosti i druge ustanove i zajednice Crkve u našoj Domovini, odgojne ustanove poput velikih i malih sjemeništa, redovnika i redovnica. Svima nama i svakome od nas bilo je postavljeno pitanje: što zajednički ili što osobno činim, kako za misije, tako i za naše misionare i misionarke?
Tijekom zadnjih mjesec-dva dana prelistavajući vijesti posebno Tiskovne agencije Fides Zbora za evangelizaciju naroda, donesene na temelju pristiglih izvješća nacionalnih ravnatelja Papinskih misijskih djela diljem svijeta, moglo se mnogo toga vidjeti s obzirom na aktivnosti tijekom ove godine vezano uz 50. obljetnicu misijske enciklike "Fidei Donum". Iz svih tih izvješća moglo se puno toga vidjeti: mnogo je provedenih aktivnosti iz brojnih zemalja svijeta. Svi ti sadržaji zapravo su stvarna sliku slikana očima nacionalnih ravnatelja Papinskih misijskih djela, a u našem slučaju dvojice, jednog u Bosni i Hercegovini, a drugog u Republici Hrvatskoj. Vidljiv je napredak i rast, ali isto tako i jedno mrtvilo i nezainteresiranost na koju se žali određen broj nacionalnih ravnatelja PMD. U jednom broju zemalja osjeća se umor, nezainteresiranost i briga samo za sebe. Dok kod drugih, posebno zemalja koje su od evangeliziranih postale zemlje koje šalju misionare, mogla se uočiti živahnost i katolička širina. Postali su kršćani, ali se nisu oglušili na Kristov poziv naviještanja Radosne vijesti svojim propovijedanjem i svojim svjedočkim življenjem. U svemu tome posebno je bila vidljiva činjenica porasta broja misionara laika, koji u svome zvanju uz određene pripreme odlaze kako bi bili u djelu nošenja misijske odgovornosti.
Obilježavanje spomenute obljetnice uglavnom će u svim zemljama svijeta završiti ove godine. U nekima od njih i tijekom sljedeće godine bit će takvih događanja i sadržaja. Međutim, činjenica je kako se aktualnost ove enciklike ne završava krajem prosinca ove godine. Njezina aktualnost treba biti stalno svježa i snažna u svima našim biskupijama, župama, u srcima naših svećenika i vjernika laika. A gdje smo mi, Crkva u mome hrvatskom narodu koja se ponosi dugom kršćanskom i katoličkom tradicijom? Može li ovo pitanje zagolicati svakoga od nas svećenika, ali i naše biskupe? Ima li ova tema svoju aktualnost danas na prostorima naše Domovine ili je ova tema završena. Mi se bavimo samima sobom i svojim "važnijim" temama. U narodu je jedna od najgorih kletvi da se pozabavimo samima sobom. Niti će propasti biskupija, provincija i Domovina, ako netko od svećenika, redovnika i redovnica, potaknut Gospodinovim pozivom i ovogodišnje misijske animacije, odluči se poći daleko u nepoznato kako bi bio navjestitelj Kristove Radosne vijesti svojim kvalitetnim življenjem i svojim propovijedanjem. Pokažimo kršćansku i katoličku širinu i nadiđimo naše velike i male "ljudske", "nacionalne" i "kršćanske" granice koje smo si napravili.
Bilo bi interesantno vidjeti konkretne odjeke ovogodišnjeg Papina poziva "Sve Crkve za cijeli svijet!" Možda i nakon ovogodišnje Svjetske misijske nedjelje vrijedi ona "daleko od očiju, daleko od srca". Brate i sestro, ma gdje bio i što god radio, otvori vrata svoga srca i svoje duše bratu i sestri koje ne poznaješ, a koji su ispružili svoju ruku i gledaju te očima vjere. Očekuju tvoju molitvenu i materijalnu potporu. Neka ti savjest postane i ostane budna na taj vapaj. Ne ogluši se na njega i imaj darežljivo srce. Ne dopusti da te zahvati misijska i svaku druga anemičnost i nezainteresiranost u tvome svakodnevnom življenju. Samodostatnost ne smije biti ono po čemu si prepoznatljiv. Bog te treba i Bog s tobom računa. Budi njegovo oruđe u današnjem svijetu koji treba Boga i njegove ljubavi koju mi slabi i grješni ljudi pokušavamo živjeti. Kreni pravim putem katoličke širine u svome okruženju, ali i dalje preko naših ovozemaljskih ljudskih granica.
 
Tomo Knežević

Tiskaj    Pošalji