Sarajevo, 01.04.2014

Misijska nakana Apostolata molitve za mjesec travanj

Nadbiskup Vinko kardinal Puljić

Da uskrsli Krist ispuni nadom srce onih koji su kušani bolju i bolešću

Nema čovjeka koji se ne suočava u životu brojnim pitanjima pred bolju koju mora bolovati ili bolešću koju mora nositi. Na ta pitanja razum ne nalazi odgovor. U nemoći da nađe odgovor, čovjek je u opasnosti padanja u beznađe. U takovim tamnim trenucima, đavao znade napastovati čovjeka tako da još više padne u beznađe i ogorčenje.

U ovom zemaljskom životu čovjek jako vrednuje zdravlje. Za zdravlje je spreman sve uložiti i založiti. Zgodno netko reče: „nema ih zdravih, samo ima onih koji nisu pregledani“ misli se kod liječnika. Uz tjelesnu bol, još je gora ona duševna bol ili mora koja znade mučiti čovjeka i zatamniti mu pogled toliko da ne vidi smisao života.

U vrijeme obuke za vozački ispit, instruktori su nas učili da se u vrijeme magle valja držati bijele crte na cesti, i ne mijenjati naglo pravac. Ta slika vrijedi i u životnom hodu. Potrebno je prepoznati onu životnu crtu i ne mijenjati naglo pravac dok se ne otvore vidici. Isto vrijedi i za odluke u duhovnom životu. Da bi donijeli prave odluke, ne smijemo ih donositi kada se na dušu spusti magla, te nam zaslijepi sposobnost prosuđivanja.

Kada čitamo Evanđelje, vidimo što su ljudi činili trpeći svoju bolest i noseći muke na svojoj duši. Tražili su Isusa, vapili k njemu: “da progledam“ ili slično. To nam je silna poruka. Ako naš razum i znanost ne mogu dati odgovor smisla patnje i boli, onda idimo Isusu. On je iskusio našu ljudsku patnju: počevši od samog rođenja, kada se u štalici rodio, ne prihvaćanje od njegovih „svojima dođe i njegovi ga ne primiše“; kao prognanik bježi u Egipat; i tako dalje do krivih optuživanja, napokon osuđen na razapinjanje i gorku smrt na križu kao nevini jaganjac. Sve to pobjeđuje svojim uskrsnućem i nama nadu ostavlja.

Papa Franjo tako često naglašava „križ je znak nade“. Uzeti križ i slijediti Krista znači svjedočiti nadu u životu. Krist daje smisao trpljenju i patnji. Lako je uočiti, ljudi koji se znaju žrtvovati, znaju se i radovati. To je tajna, koju razum ne zna objasniti, ali iskustvo vjere može posvjedočiti.

Krist je svojim uskrsnućem pobijedio smrt i patnju, nama nadu dao. Kršćanin koji živi iz povjerenja u Krista i prihvaća njegov križ, nikada neće pasti u očaj. Takav kršćanin postaje Kristov suradnik u spašavanju ljudi.

U ovom vremenu, toliko sam puta to doživio, više kukaju oni koji više imaju, koji manje trpe. A toliko puta sam bio poučen, potaknut na razmišljanje od onih koji zrače dubokom nadom na bolesničkom krevetu prikovani, ili su bez dijelova tijela ili su opterećeni neizlječivom bolešću. Zastidim se koji put kada pomislim da mi je teško, susrećući takve ljude koji zrače plemenitošću i radošću pred životom.

Škola križa oplemenjuje. Ljudi koji u vjeri nose svoj križ, zrače nadom, jer su svoje pouzdanje stavili u živoga Gospodina. Ako želimo naći odgovor na svoj križ, na svoju bol i patnju, potražimo Isusa, prigrlimo njegov Križ. Prepoznajmo Njegov divni dar kojega nam je darovao s križa, dar Majke. Dok hodimo ovom suznom dolinom, prati nas dobro srce Majke Marije.