Slušati o Isusu i slušati Isusa
Uvodnik
Papa Franjo u svojoj pobudnici Radost Evanđelja (Evangelii gaudium) odmah u prvoj rečenici naglašava: „Radost Evanđelja ispunja srce i čitav život svakog onog koji susretne Isusa“. Nije to samo tema o kojoj govori dokument, nego je to ujedno i smisao nove evangelizacije koja poziva na radosno življenje Evanđelja, kao i smisao naše vjere.
U spomenutom dokumentu Papa iznosi tužnu činjenicu: „Ima kršćana čiji život izgleda kao korizma bez Uskrsa“ (br. 6). U vrijeme korizme i priprave za Uskrs, kao kršćani, moramo sebi postaviti pitanje o osjećajima koji bi trebali zahvatiti intelekt i srce, probuditi radost zbog vjere te nas potaknuti na slušanje Isusa i radosno vršenje onoga što nam kaže.
Zasigurno se sjećamo evanđeoskoga primjera, o Filipu i Natanaelu (Iv 1,35-51). Isusov učenik Filip javlja radosnu vijest svomu prijatelju Natanaelu ili Bartolomeju: „Našli smo Mesiju!“ Zadivljen onim što je doživio u susretu s Isusom, poziva: „Dođi i vidi!“. Dirnut i preporođen, žurno ide, radosno svjedoči o svom obraćenju i druge pokreće na životni obrat. Druge dovodi Isusu.
Susret s Isusom budi radost koja pokreće čovjeka na djelovanje. Prisjetimo se i Samarijanke, strankinje, javne višestruke grješnice. Prisjetimo se njezina susreta s Isusom na Jakovljevu zdencu i njezine nezaustavljive reakcije pred cijelim selom. Čudesan susret i još čudesniji epilog obraćenja čini je glasnogovornicom vlastita mjesta: "Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" (Iv 4,29).
To je evangelizacija! Osobni susret s Isusom iz kojega se rađa potreba radosna svjedočenja drugima, naviještanja koje je ujedno i potvrda da smo istinski evangelizirani. Ako rado slušamo o Isusu, to ne znači da smo kršćani, pogotovu odgovorni kršćani. Krštenje nas uvodi u svijet milosti, vodi nas k Isusu. U školi kršćanstva imamo prigodu slušati o Isusu. No, tek onda kada osjetimo potrebu drugima ispričati svoj doživljaj, s njima podijeliti svoju sreću, tada možemo reći da smo susreli Isusa, da smo obraćenici i Kristovi učenici. Tek potreba slušanja Isusa i izvršavanja njegove volje i zapovijedi, znak je da smo postali Isusovi vjernici, radosni svjedoci kojima se može vjerovati. Postali smo evangelizatori. Ne toliko školovani koliko milosno osposobljeni.
Govoreći o radosti, bl. Majka Terezija reče: „Radost je molitva, radost je snaga, radost je ljubav, radost je mreža kojom ćete hvatati duše. Radost se vidi u očima, u govoru i u hodu. Nju se ne može držati zatvorenu u sebi. Ona je uvijek vidljiva. Kada drugi ugledaju u vašim očima zanosnu sreću, shvatit će što znači biti sinovi Boga ljubavi. Zamislite sestru tužna lica i nesigurna koraka kako obilazi naše domove. Kakvu poruku ona svojom pojavom prenosi ljudima? - Samo još veću klonulost“.
Neka nam život ne izgleda kao korizma bez Uskrsa!
Neka nam korizmu života obasja Mlado sunce uskrsnoga jutra!
Neka tama naših grijeha, sumnji i nedoumica bude presvojena svjetlom novoga života.
Neka naše slušanje o Isusu postane istinsko slušanje i vršenje Božje volje do mjere Kristove. Neka uskrsna pobjeda i radost postanu naša svakodnevnica i stvarnost!
Piše don Ivan Štironja
Tiskaj 